Marketing
tko to tamo pjeva, a tko ne + update
Jučer je u vrtiću bila završna priredba. Sve grupe su to odradile još prošli mjesec, a Vitina zadnja jer su tete bile na bolovanju.
Kako je grupa mješovita, predstavu su nosili „školarci“ tj najstariji koji na jesen kreću u školu. Ovi mali su sujedlovali nešto malo plesom i pjevanjem, svi osim Vite, on je glumio gljivu tj drvo, držao se kao da mu je sve to glupo 
. Svi uđu pjevajući 
, a on gleda da li su mama i tata tu Definitivno nije na tatu koji je kao mali glumio u dječjem kazalištu.
Jedino je sudjelovao kad su imali neku brojalicu pa su svi dobili instrumente (udaraljke i zvečke) pa s time ružili.
Ovi mali su u odnosu na školarce stvarno mali, jer se jedan rasplakao čim je predstava počela, drugi je vikao „mamaaa meni se kaka“, a Vito je u sred svega, srećom između dvije točke dizao majicu i vikao „maamaaa , moraš mi oprati majicu“ 
jer se zaflekao na ručku, što ga inače uopće ne smeta 
.
Tete su si dale truda , pa su svi školarci na kraju dobili poklone, a ovi mali da se ne bi osjetili zakinutima dvd-e sa fotkama od cijele godine.
Doma smo zatekli svekrvu zavaljenu na kauč. Nije znala da je priredba taj dan, a da je i znala tko zna da li bi stigla, jer ona ne moze krenuti od kuće normalno, nego u 1, po žarkom suncu i najvećoj vrućini, pa onda još i zakasni na vlak 
. Nevjerojatno.
Kad smo gledali fotke na računalu ona je gledala sapunicu, da bude ih pogledala poslije. Nije. To se zove ljubav 
.
Al bi se u sve miješala, to da.
Vito je radio nešto što se ne smije i nakon što sam mu barem 10 puta rekla da prestane , da me boli i da to nije pristojno, on još jače, pa sam ga sprašila u njegovu sobu. A ona za 10 sekundi „Vitoooo dođi“, ma kad sam dreknula 
„Ne može doći. Izaći će kad ja kažem jer sam ga ja i poslala u kaznu“. Neš ti kazne , soba puna igračaka i otvorena vrata.
Poslije sam mu objasnila zašto je bio u kazni.
Svi smo jučer bili malo nabrijani od vrućine i umora prvenstveno ,a ja i ljuta jer sam skršila dioptrijske naočale, a bez njih ne funkcioniram. Odmah sam ih odnijela u optiku gdje su rađene. Na 5 minuta od kuće je al su naravno krenuli filozofirati, da je 3 godine predugo da bi oni imali dijelove za to. Da ako hoću možemo pokušati pronaći neki okvir na koji bi išla postojeća stakla. Pa su onda ipak rekli da će pokušati popraviti ali da ne vjeruju.
Tak isto su rekli i svekrvi kad joj je prije 2,5 godine Vito strgao naočale, da se to ne može popraviti, pa je naručila odmah druge, a strgane odnijela u Ghetaldus, a tamo su ih uspjeli popraviti. Zanimljivo.
Nisam bila toliko ljuta zbog toga koliko zbog činjenice da sam baš taj dan uz plaću dobila i regres (radim u privatnoj firmi) i još jedan ekstra dio koji me iznenadio, ugodno, jako ugodno 
. I da se baš ničeg uz redovnu plaću ne mogu dočepati a da odmah ne ode na nešto što moram , a ne nešto što želim 
.
A dan ranije sam iskeširala zubaru zgodnu svoticu.
Update:
Juhuuu . Upravo su me nazvali iz optike da su pronašli to jedno krilce i da su naočale popravljene. 
Post je objavljen 11.06.2010. u 10:31 sati.