Marketing
MUSE i KASABIAN u Milanu: Mrak mrakova!
Muse, San Siro Milano – 8.6.2010.
Kada neće Muhamed brdu, onda će brdo Muhamedu. Odnosno Muhamed bi došao brdu, ali okolni lovočuvari nisu raskrčili put pa ne može proći. Tako bi ja opisala zašto trenutno naj rock bend u svijetu - Muse, ne dolazi k nama.
Malo je razumljivo da Lupa promotion cvika raditi istu stvar još jednom nakon onog teškog flopa prilikom prvog i za sada jedinog Muse koncerta 2007. u Zagrebu, a drugi se organizator ne usudi niti blizu. Koji ziheraši.
Pa sam ukopčala da Muse nećemo u HR tako skoro doživjeti. Prvo sam popušila prvi leg (dio) Resistance turneje jer se sve blizu odmah rasprodalo pa sam maltene išla molit krunicu da na drugom legu za 2010. ne bude najbliži koncert Japan. Tako sam upiknula ipak relativno blizak Milano. Za pravi bend ide se i na Mjesec pa što je onda Milano?
Malo mi je bila napeta i činjenica da će se spektakularni događaj desiti na velebnom stadionu San Siro (koji prima samo sjedećih 80.000 ljudi). To nogometno grotlo u rock izdanju. VAU.
I bi tako. Dio se stadiona nije prodavalo radi ponovo spektakularne pozornice - pa je procjena da je bilo preko 65.000 ljudi. To mi je za sada rekord.
Ja sam očekivala onu grande pozornicu kakvu su imali na prvom dijelu turneje s ona tri štoliveć kvadra (?) a kad ono skroz nova pozornica, opet spektakularna ali j... očekivala sam onu drugu.
Ma, štogod napravili očito se oni i U2 natječu zadnjih godina tko će napravit nešto spektakularnije. Što je sasvim u redu, ako muzika i performans izvođača ne trpi. A ne trpi.
E da, moram malo pričati o Muse u Zagrebu 2007. - to je tako bitan koncert bio.
Tada su imali najspektakularniji stejdž u svijetu a onda su došli u ZG i uspjeli složiti samo 30% dakle relativno neugledniji stage, pa su bili svejedno plafon doživljaja jednog koncerta i ostat će još dugo.
Pjevač Matthew Bellamy (koji je usput budi rečeno tko ne zna, proglašen u ovim ili onim profi anketama unutar 30 gitarista svih vremena, a u nekoj posljednjoj na broju 4, a njegov riff na "Plug in baby" mislim 28. svih vremena)
... e on je u jednom interviewu nakon zagrebačkog koncerta izjavio da su bili tada jako nabrijani imali te neke „pozornica tripove“ i mislili kako s manjom ne može biti ono pravo. I onda su naletili na nesusretljive/neadekvatne dvorane u Zagrebu, Beogradu i održali koncerte pred maltene praznjikavim pozornicama - i shvatili su da im za veleban koncert ne trebaju baš uvijek te ekstra điđe, jer citiram Matthewa: „I noticed two things: one was that the crowd went mental; the second was that we went mental too - there seemed to be just much more physical energy.“ („Dvije stvari su mi upale u oči: prva, da je publika skroz pošizila, a druga da smo onda i mi pošizili – jednostavno se desila mnogo jača fizička energija među nama.“) ...izvor "Irish Times", 2008.
U Milanu je stejdž naravno ušao cijeli, ali je publika reagirala isto. Svi su "pošizili" od prvog takta i stajanja nije bio sve do kraja nakon 2 sata i 15 min otprilike koliko je koncert trajao sa dva bisa. Tresle su se tribine kao da Italija vodi u finalu svjetskog nogometnog prvenstva na domaćem terenu. Ono zaozbiljno.
Reći ćete: Talijani su ionako ludi.
Atmosfera je na koncertima barem pola posla, ali onaj posao koji „odrađuje“ bend - to Muse radi (ne odrađuje!) preko 100% svojih kapaciteta. Rijetko ćete gdje i kod koga čuti točniju i angažiraniju svirku i manje falša (ja nisam čula niti jedan) - možda je najbliže tome bio Deep Purple neki dan u Zagrebu (taj izvještaj slijedi)- u takvom paklenom tempu sa samo četvoro ljudi (imaju 4. pridruženog člana na klavijaturama za svirke uživo), osim matrice simfoničara.
Matt pjeva besprijekorno u svim mogućim oktavama gore i dolje lijevo i desno i svima kojima kod Musea nedostaje frontmen u pravom smislu riječi, zabavljač, showman to je posve nebitno.
Pa ne može baš lik skakati i zabavljati ko Robbie Williams, savršeno svirati gitaru i klavir i još jednako tako pjevati.
Okej, mogao bi izreći koju rečenicu više od onih osnovnih par. Ko da ima flaster na ustima. Inače je pričalica na interviewima, a kad je među ljudima stisne se ko curica. Kad nije pod gasom.
Da nemaju bubnjara Dominica, ne bi se glasa od njih čulo. Što je i jedini ozbiljni minus i stvar koja Museu nedostaje, taj prisniji kontakt s publikom na koncertu. Kada to riješe, onda se može onih nekoliko bendova koji pretendiraju na mjesto najvećeg rock benda na svijetu slobodno smjestiti par stepenica niže i čmrljiti tamo do daljnjega uključujući U2 ukoliko se malo ne trgnu u svakom pogledu od učmalosti izvođenja i naročito muzike (ja sam fan U2, usput budi rečeno to valjda već znate).
Oni koji Museu zamjeraju bahatost ili pompoznost, to uopće ne stoji jer, opet za one koji ne znaju, dečki su nakon zagrebačkog koncerta pred tričetvrt praznom dvoranom imali i snage i volje da dođu među onih par iznenađenih fanova koji su se slučajno zatekli pred dvoranom, popričaju s njima, slikaju se i zbijaju šale. Čisto sumnjam da su se nešto promijenili od onda.
Ček di mi je slika..... aha eto ih. Nas:
p.s. Kad smo već kod tog koncerta ne bi bilo loše da se vidi kak sam to tada fotkala - to je bilo skroz oflje napravljeno s moje strane, na drugoj pjesmi mi je skoro ispao fotić, a na trećoj nisam mogla slikati. Išla je "Hysteria"....jao. Ovdje su slike na ofišl sajtu iz Zagreba
Teško je ne redati hvalospjeve kada nemaš ama baš ništa za kritizirati. Možeš komentirati set listu, ali to je sve banana jer većina ovakvih bendova imaju stvari da kakvu god setlistu da naprave ne može biti prosječna. Počeli su sa "Uprising" i grotlo je eruptiralo, vulkan na Islandu je bio vrtić za San Siro te noći. Budući da je Uprising revolucionarna pjesma, tako su i angažirali četrdesetak ljudi sa zastavama koji na početku pjesme s lijeve i desne strane stejdža umarširali.
Ipak, čini mi se da su Muse u Milanu napravili mali iskorak na još više: na koncert su dovukli pjevača benda Jeta, Nica Carsona i na opće iznenađenje izveli fenomenalnu verziju paklene Back in Black od naravno, AC/DC-ja! I tada ste mogli vidjeti ono što se ne viđa često: Matta koji je totalno flipnuo, vjerojatno sav sretan da barem jednu pjesmu ne mora pjevati - doslovce je pošizio s gitarom. Ave!
Drugi zgodan detalj je bio kada su prije "Time is running out" odsvirali snippet „House of the Raising sun“ od Animalsa, a stadion je gromko pjevao umjesto njih.
I treći, svi koji ste vidjeli njihov DVD „H.A.A.R.P.“ ili bili na nekom od koncerata - znate kako su na prošloj turneji na „Blackout“ izveli pred publiku veliki balon s „zračnom plesačicom“. Slično je bilo, samo u svemirskom ugođaju - iz NLO-a je „odplesala“ Bernie uz cijelu „Exogenesis: Overture, prvu simfoniju“.
E da i Matt je dan kasnije imao rođendan, pa su mu s tribina napisali golemi "HAP B-DAY MATT" i tam negdje usred koncerta i između dvije pjesme mu je stadion malo pjevao Hepi Brzdej, a lik se tak smeo da je umjesto da kaže nekaj (ko riba je majke mi) počeo pjevati novu pjesmu.
Koncert su, najprije uz Chrisovo melankolično kaubojsko sviranje usne harmonike kao uvod u „Knights of Cydonia“ završili u istom tempu kao što su i počeli. Pakleno.
Ah, da predgrupe, čak tri a nisam ih niti spomenula. Prva, talijanski rock jazzeri Calibri 35, kao sjajna uvertira, drugi britanski Friendly Fires, slične muzičke orijentacija – odlični i netipični. Jedino što je pjevač malo podsjećao na pjevača lani raspuštenih The Rakesa, malo uznervoziranih kretnji i s ponekim skvičanjem.
A treća je bila SUPRISE!– Kasabian, britanski „novovalni“ alternativni rock bend koji puni dvorane i dobiva hvalospjeve od svih mogućih kolega.
Noel Gallagher iz ex-Oasisa ih je prozvao nasljednicima. Mislim da su zaslužili da ih se posebno spomene, ali bit će kratko. Što sam ranije čula od Kasabiana je bio samo jedan album onako baš preslušan, i kasnije se ispostavilo da znam još nekolicinu drugih stvari, no sve što sam ja o Kasabianu mislila ranije saželo bi se ukratko u ovo: rock alternativa, drugačiji, ali ništ posebno, pjevač podjeća jako na Liama Gallaghera (eto poveznice Noelu!) - opet ništ posebno.
No ono što sam od Kasabiana čula na San Siru može se reći samo jednom riječju: MOĆNO! Preporučam.
Shoot the Runner
Fire
još hrpe klipova na jutjub kanalu....
Post je objavljen 11.06.2010. u 02:08 sati.