Kad god nekog susretnete, makar i nakratko, priznajete li postojanje te osobe posvećujući joj svu svoju pažnju?
Ili je svodite na sredstvo za ostvarivanje cilja, na puku funkciju i ulogu?
Kakva je kvaliteta vašeg odnosa s blagajnicom u supermarketu, s čuvarem na parkiralištu, s majstorom, s mušterijom?
Dovoljan je i trenutak pažnje. Dok ih gledate ili slušate, javlja se budna tišina, možda samo na nekoliko sekundi, a možda i malo duže. To je dovoljno da izroni nešto stvarnije nego što su uloge koje najčešće igramo i s kojima se poistovjećujemo. Sve su uloge dio uvjetovane svijesti, dio ljudskoga uma. Ono što izranja kroz čin pružanja pažnje nije uvjetovano, to je ono tko vi jeste u svojoj biti, onkraj svog imena i oblika. Više ne odigravate scenarij, nego postajete stvarni. Kad se u vama pojavi ta dimenzija, to se isto budi i u drugoj osobi.
U konačnici, dakako, ne postoji drugi, jer uvijek susrećete samo sebe.
Eckhart Tolle, Govor tišine
Post je objavljen 10.06.2010. u 10:28 sati.