Marketing
Teološki All Stars Team
Počinje svjetsko nogometno prvenstvo, pa se mnogi zabavljaju sastavljanjem najboljih momčadi aktualnih ili umirovljenih igrača. Evo jednog mog izbora najboljih teoloških igrača:
Ivica Šola zaslužuje mjesto na vratima ne samo zbog vratarskog prezimena već i zbog njegovih obrana Katoličke crkve od najraznovrsnijih optužbi koje joj napadači upućuju. Šola uspješno brani sve, od inkvizicije do pedofilije. Oštrouman je, načitan i britkog stila. Ne boji se medijski eksponirati za razliku od većine ostalih naših teologa. Ponekad mu nedostaje malo samokritike, pa kreće u napade i onda kada bi više trebalo misliti na obranu. Po svemu tome me podsjeća na legendarnog paragvajskog vratara Chilaverta, medijsku zvijezdu koji je za svoju ekipu izvodio jedanaesterce i slobodne udarce.
Lijevi bek je Leonardo Boff. Tumačenjem Biblije kao poruke oslobođenja za potlačene požrtvovno brani najsiromašnije od despotskih vladara poput Roberta Carlosa koji svoj gol brani od protivničkih napadača. Kako je ujedno majstor za prodore po lijevom boku omražen je od svih diktatorskih obrana. Njegov prijedlog da se najbolje plaćeni igrači odreknu svojih premija u korist siromaha zasad nije naišao na značajniji odaziv. Poznat je i kao igrač izvanrednog udarca koji svojom oštrinom, tj. kritikom crkvenih struktura, može i onesvijestiti igrače u živom zidu. Zbog tog groma koji ima u ljevici bio je čak optužen za marksizam. Kako bi izbjegli ozljeđivanje igrača iz živog zida, mnoge suparničke momčadi su mu branile dolazak na gostovanje kod njih. On ih je optužio za religijski terorizam, te je na kraju napustio matičnu momčad Francisco Juniors.
Joseph Ratzinger je stoper. Nakon ozljede iz '68 promijenio je poziciju u momčadi tako da se iz ofenzive prekvalificirao u najpoznatijeg defenzivnog igrača svijeta. Poput Franza Beckenbauera neprijelazni je stup obrane, dapače Stijena. Neostvareni san svih napadača svijeta je da ga predriblaju. Poznat je kao kritičar proizvođača sportske opreme koji pred svako veliko natjecanje proizvode nove vrste lopti. Tvrdi da su te nove lopte, koje on naziva "kristologije", suviše podložne vremenskim utjecajima. Naime, odlaze u onu stranu kamo svjetovni vjetar puše, zbunjujući time pravovjernu publiku. Kad je dobio kapetansku traku, nezadovoljstvo kod suigrača izazvao je svojim prijedlogom da odigraju prijateljsku utakmicu s momčadi SSPX, koja je poznata po tome da umjesto u dresovima igra u liturgijskim haljinama, budući da ti igrači ne prihvaćaju temeljna pravila suvremenog nogometa utvrđena na Drugom zasjedanju FIFA-e od '62 do '65.
Drugi centralni branič je Zoran Grozdanov. Pokrenuvši u izdavačkoj kući Ex libris biblioteku Ecumenica, a zatim i hrvatsko izdanje časopisa Concilium, Grozdanov je tim potezima domaćoj publici omogućio uživanje u suvremenoj teološkoj misli. Podsjeća me time na našeg Igora Tudora iz najboljih dana u Juventusu kada je zapanjujuće preciznim loptama hranio svoje napadače i time im realizirao već praktički pola gola. Grozdanov se za sada u pogledu ozljeda drži bolje od Tudora, iako mu protivnički igrači u posljednje vrijeme jasno daju do znanja da nije poželjan na travnjaku. Neki čak tvrde kako je njegova igra za obranu irelevantna jer ne vodi dovoljno računa o loptama koje vertikalno dolaze u šesnaesterac. Međutim, čini se da tim kritičarima igra glavom nije jača strana, kao što je to Tudoru, jer se takve lopte upravo na taj način rješavaju.
Kao desnog braniča smjestio bih Roberta Bultmanna. Taj teolog sije strah među čitatelje Biblije kao što ga je Fabio Cannavaro sijao među protivničke napadače na prošlom svjetskom prvenstvu. Kad se nađete pred takvim igračem vi više ne znate gdje ste. Mislili ste da ste skužili Isusa i da imate otvoren put prema golu, kad odjednom vidite da ste izgubili loptu i da ste ostali u zaleđu. Tako zbunjenom Bultmann vam ljubazno objašnjava da loptu niste ni imali, već da se radilo samo o redakciji lopte. Vi ga preneraženo gledate i hvata vas želja da se ostavite nogometa.
Zadnji vezni je Karl Rahner. Kao što Gennaro Gattuso uvodi pomutnju u protivnički vezni red, tako je i Rahner na Koncilu djelovao spram konzervativnih biskupa. Bez obzira na sve pokušaje protivnika pokazuje se neprobojnim, te je teško zamijetiti neko mjesto gdje biste ga mogli osporiti. Njegov stil mnogi ne vole, no pokazuje se vrlo uspješnim i redovito je ključ pobjeda svoje momčadi. Minuciozno pristupa igri, predviđa sve moguće opcije igre protivnika, te ima odgovore na svaku taktiku. Ujedno vodi računa o budućnosti svoje momčadi, tvrdeći da će svi postati mistici ili momčadi neće biti. U slobodno vrijeme voli se baviti spekulacijama, pa je smislio teoriju o anonimnim gledateljima, koji navodno uživaju u nogometu iako nisu na stadionu. Dosta je pisao o tome i drugim stvarima, pa je sveukupno napisao teoloških stranica negdje otprilike koliko je Gattuso pretrčao metara.
Lijevo krilo je Željko Mardešić. Kao sociolog religije u igru svoje momčadi je unio jednu važnu notu koja joj je nedostajala, budući da većina igrača ne promišlja o društvenim posljedicama svoga djelovanja. I kao što Bayern nije mogao do ovogodišnjeg naslova Lige prvaka bez Francka Riberyja, tako i teologija ne može biti vjerodostojna ukoliko ostane na razini spekulativnosti. U svoju sredinu je nastojao uvesti tzv. totalni ili koncilski nogomet, tj. taktičku opciju u kojoj igrač može preuzeti ulogu bilo kojeg suigrača u momčadi, pa se time povećava uloga laika u Crkvi. Takvu igru u nogomet je još 60-ih godina uveo trener Roncalli, poznat i kao Dobri trener. No, budući da takva taktika zahtijeva da igrač može pokriti nekoliko pozicija, odnosno visoke tehničke i fizičke kapacitete, suigrači koji takav kvalitet nisu imali često su mu zamjerali to inzistiranje na totalnom nogometu.
Hans Kung, teološki superstar poput Christiana Ronalda može igrati na poziciji desnog krila, ali i na bilo kojoj drugoj napadačkoj poziciji jer mu je stil igre jednostavan i efikasan. Kad je otišao u Real, odnosno kad mu je Kongregacija za nauk vjere zabranila da predaje teologiju, to je razljutilo mnoge navijače Manchestera, ali je zapravo tek tada postao prava globalna zvijezda, čak i izvan nogometnih terena. Svaki njegov pokret i svako pismo sa zanimanjem se prati i analizira širom svijeta. Neki se još nadaju njegovom povratku u Manchester, smatrajući da klub nikad neće biti isti bez njega i da bi tamo mogao značajnije utjecati na razvoj nogometne igre. Čak se priča da ga je sir Ferguson pozvao na večeru na kojoj su srdačno razgovarali, no škotski stručnjak obično nema respekta prema igračima koji dovode u pitanje nepogrešivost trenera.
Ofenzivni vezni je Edward Schillebeeckx. Neuhvatljiv je za inkviziciju poput Lea Messija za protivničke igrače. Rješava sva naporna teološka pitanja s lakoćom kao što mladi Argentinac rješava ofsajd zamke. Obojica su duboko utjecala na suvremenu teologiju. Schillebeeckx kroz egzegezu i izlaganje razvoja katoličkog nauka, a Messi svojim čarobnim izvedbama u dresu Barcelone nakon kojih nijedan modernist više ne može više negirati mogućnost čuda. Iako su mnogi sumnjali u njih dok su primali hormone rasta, odnosno porcije tomističke teologije kod dominikanaca, ipak su se prometnuli u ponajbolje igrače svih vremena.
Prvi napadač je Anthony de Mello. Kao i Ivica Olić, ponekad se čini da trči po terenu kao muha bez glave, tj. da priča nebuloze, ali nerijetko pogađa bit, odnosno gol. Budući je brz poput munje nije ni čudo da mu stalno izgleda kako svi oko njega spavaju. Obrambeni igrači misle da su u sigurnom posjedu lopte, kad najednom s leđa utrčava Olić i poentira. To je onaj isti osjećaj koji de Mello stvara kod svojih slušača kad im ukaže na njihovu neosvještenost. Nažalost, budući da dolazi iz neugledne zemlje, veliki inkvizitor Louis van Gaal nema razumijevanja ukoliko ne zabije gol odmah u prvom poluvremenu, već jedva čeka da ga izvadi.
Drugi napadač je Carlo Maria Martini. Kad se činilo da je Didier Drogba već prestar i na izmaku snaga, on u posljednjim minutama utakmice pretrči cijelu Arsenalovu obranu i zabije gol. Tako se i od bivšeg milanskog nadbiskupa očekivalo da će se u tišini povući u Jeruzalem i tamo se lagano zabavljati egzegezom. No, onda je bombastično odjeknula vijest koju su prenijeli neki mediji da je u prvom krugu zadnjih konklava dobio više glasova od Ratzingera, da bi nakon toga povukao svoju kandidaturu. I idućih godina je ostao u centru pozornosti kad je problematizirao crkveno učenje o kontracepciji, početku života, eutanaziji, položaju žena i prakticiranju autoriteta u Crkvi. Obrani se smrači pred očima kad vidi takve poteze ovog igrača, no ne usude se zaigrati oštrije na njemu zbog ugleda koji uživa kod navijača.
Uživajte u životu i u nogometu! 
Post je objavljen 10.06.2010. u 09:22 sati.