Previše
Uz zvuke gitare...
Želja na želju
dah na dah
koža uz kožu
i sjena parka u jasen.
Vrhovi prstiju
dodire lagano upijaju
da kroz uzlet osjetimo
svaki val blizine.
Oči otvorene
dok usne žive strah
daće biti razdvojene.
Dlanovi vlažni
pod tvojom košuljom
nježnoplavih sivih linija
koju dobro znam.
Poljupci duboki
prekinuti samo
da bi pogledi šansu dobili
i osmjesima se uvjerili
da smo to ti ja.
Kosom ti pokrivam lice
i mirisi ljuljaju svijet
ruke uzimaju
ono što silno želimo dati.
Zar ovakvi ponori
imaju dno
zar ovi trenuci
imaju kraj?
Uz zvuke gitare
da se stvarno desi
da l' bi moglo i bolje biti
snažnije i ljepše?
Za mene smrtnu previše
poželjela bih umrijeti.
Post je objavljen 10.06.2010. u 00:09 sati.