-Samo preskoči to i čitaj dalje!- rekao je nekako čudno.
-Uhm...dobro, recimo da piše da ja zabijam.-, nasmijala sam se i činilo mi se da ga je to malo opustilo. A onda je uslijedilo još jedno iznenađenje.
-VRTI TAMARU OKO MALOG PRSTA???- ponovno sam se začudila i pogledala ga prezirno.
-Ma to je neka...-, počeo se pravdati.
-ONA MU, u zagradi DOSLOVNO, PADA NA KOLJENA???- ponovno sam ga pogledala.
-Hahahaha, a moraš priznat da je ova bila...-, počeo se smijati, ali kad je vidio da meni nije smiješno odmah je prestao, -...dobra, jel.-, pročistio je grlo i povukao ovratnik majice.
-PONOVNO NJEGOVI STARI TRIKOVI???- i dalje sam čitala članak.
-Daj mi to.-, rekao je i praktički mi istrgnuo novine iz ruke. Otvorio je prozor i kratkim pokretom ruke ih bacio van iz auta.
-Riješeno.-, zatvorio je prozor.
-MOLIM??? To je tebi riješeno??- odmakla sam se najviše što sam mogla. Primio me za ruku.
-Mišiću...-, približio mi se.
-Ništa ti meni nemoj...mišiću...ili šta si već reko.-, otresla sam glavom prekinuvši ga.
-Ali mišu...-, opet je počeo.
-Daj, kuš!- ušutkala sam ga.
-Ok, hoćeš radit drame u miru?- sarkastično je rekao i prekrižio ruke na prsima.
-Da! Želim radit drame, a trebao bi i ti sad kad smo pročitali kakve su ogavne stvari o meni napisali.-, odgovorila sam mu brzo i pogledala ispred sebe. Crno staklo ispred nas se spustilo i napokon smo vidjeli vozača.
-Stići ćemo za par minuta.-, rekla nam je osoba crne kose s crnom kapom na glavi. Pogledao me u retrovizoru. Oči su mu bile tako prodorno plave, a lice prošarano rupicama. Blago se nasmiješio.
-Znaš što još ne razumijem?- govorila sam Tomu, a buljila sam u oči našeg vozača. Naposljetku sam se prenula i okrenula prema njemu. Kimnuo je glavom.
-Tebi je sve ovo zabavno, ti ovo uopće ne smatraš ozbiljnim.-, stisla sam oči, a opet zamjetila kako nas vozač gleda.
-Nije istina, smatram ja ovo ozbiljnim, ali ne ide mi u glavu ZAŠTO ti praviš toliku frku oko toga?- naslonio se.
-Zašto pravim toliku frku? Pa zato što su me toliko ocrnili da bi i tebi trebalo biti neugodno što me uopće poznaješ.-, rekla sam.
-Gospođica ima pravo.-, vozač se uključio.
-Stari, ti si frajer. Na čijoj si ti strani???- Tom ga je pogledao.
-Pusti ga, nema on veze s ovim. Hvala.-, rekla sam.
-Ionako mi se vi više sviđate.-, nasmiješio mi se pogledavši u retrovizor. Tom je okrenuo očima.
-Ok, ajmo sad svi prestat djetinjasti. A ti digni to staklo, E!- Tom je pogledao prema vozačui naglasio ono "E". Naš vozač je podigao staklo i nestao iza svojih čudesnih plavih očiju. Sada smo ponovno vidjeli samo crnu siluetu.
-Jel sad možemo racionalno razgovarat?- podigao je jednu obrvu.
-Hah...pazi ti njega s tom spikom: "Jel možemo sad racionalno razgovarat.", možemo, dragi, zašto ne bismo mogli. JEBEM TI MATER!- auto je baš u tom trenutku stao i ja sam izjurila van. Nisam pričekala čak ni da mi otvore vrata.
-Tamara, čekaj, ne budi glupa!- i on je izašao gurnuvši vozača u stranu.
-Ti si za sve kriv, E!- ponovno ona ista fora sa "E".
-Naravno, okrivi njega.-, išla sam ravno naprijed i gledala samo ravno.
-Tamara, daj stani, jebote, ne možemo doć posvađani.-, rekao je i potrčao za mnom.
-Mi ni nismo zajedno, barem oni ne znaju da jesmo.-, rekla sam okrenuvši se prema njemu.
-Aj smiri se, raspravit ćemo u hotelu.-, rekao je i povukao me za ruku.
-A neću tako, onda ću zaboravit sve što sam ti htjela sad sasut u facu!- pobunila sam se dok me vukao za sobom za lakat. Neću pobjeći nikamo, frajeru!
-Pa to je i ideja.-, nasmijao se i bez pardona me poljubio.
-Sjećaš se onog dijela: "Ovi ne znaju za nas"?- pitala sam unosivši mu se u facu.
-Ne bitan dio.-, otrljao je svoj nos o moj i zatim ponovno prislonio svoje usne na moje.
-Oh, stigli ste, baš mi je...-, netko je počeo govoriti, a onda vidio prizor, -...drago.-, tiho se nakašljala. Tom je samo stavio ruku ispred i mahnuo. Zatim me primio i podigao u zrak. Nasmijala sam se i primila ga za lice. Zatim me spustio i primio za ruku.
-Ok..uhm...ovo niste vidjeli, a sad idemo se upoznat onako kako je to trebalo izgledati.-, rekla sam i naslonila se na njega.
-Može. Ja sam Lara i odvest ću vas do Collien koja će vas intervjuirati.-, rekla nam je, no Tom ju je prekinuo.
-ONA? Ona? A faaak!- okrenuo se za 365 stupnjeva. Potapšala sam ga po leđima i nasmiješila se Lari.
-Sve pet, nema frke. Uhm, može, vodi nas!- nasmijala sam se i povukla Toma za rukav. Krenuli smo unutra i uskoro smo već sjedili na kauču i bivali rešetani Collieninim tupavim, smiješnim i nevjerojatno neodgovorljivim pitanjima. Bruka, u svakom slučaju. Nakon tog intervjua vratili smo se u hotel. Mučilo me jedno pitanje koje nam je postavila. Vozili smo se u autu, a ja sam cijelo vrijeme razmišljala samo o tome.
-Što ti je, malena?- pogledao me i primio za bradu.
-Ništa, što bi mi bilo. I fakat moraš prestat s tim nadimcima.-, nasmijala sam se.
-Kako ništa? Pa vidim te.-, približio mi se i provukao ruku iza mojih leđa.
-Ma...samo razmišljam o onom pitanju...-, nisam dovršila.
-Onom o Cometu?- pitao me.
-Da. Ma bezveze.-, nasmiješila sam se.
-Je.-, odvratio je. Stigli smo pred hotel i on je izašao van, no ja sam ostala sjediti unutra.
-Ideš?- nagnuo se nad vrata.
-Ma...eto me gore za tren.-, rekla sam, a on je napravio neku čudnu facu i zatvorio vrata. Staklo ispred mene se spustilo.
-Trebate nekoga za razgovor?- ponovno sam vidjela one blistave plave oči u retrovizoru. Činilo se da je gledao ravno kroz mene, ravno u moju dušu i mogao vidjeti sve moje osjećaje i sumnje samo jednim svojim božanskim pogledom. Čovječe, lik ima nevjerojatne oči. Efekt je, na žalost, bio obostran. Rupice na njegovom licu i njegove jamice na obrazima pokazivale su da je, iako mlad, proživio svakakva razočaranja. To ga je vjerojatno i činilo toliko čistim i nevjerojatnim. Upravo ta ranjivost. Zahvaljujući njoj mogao je prepoznati i druge ranjive, baš kao što je i sam bio. A sada je vozač jedne upravo takve, ranjive i usamljene, djevojke koja nema s kime podijeliti tu sumnju.
-Godilo bi mi, gospodine.-, blago sam se nasmiješila, a on se okrenuo prema meni.
-Molim vas, Peter.-, nasmiješio se raširivši usne.
-Tamara, drago mi je.-, pružila sam mu ruku i on ju je prihvatio ne svukavši rukavicu. Nisam znala zašto.
-Recite mi, što vas muči?- glas mu je bio tako blag i mio. Poželjela sam ga za vječnog prijatelja.
-Znate, sad kad ste nas odvezli na intervju, bilo je postavljeno jedno pitanje. Glasilo je ovako: "Sad za Comet imate sigurnu pratnju, zar ne? Čuli smo i da će Alternativa nastupati!" Ja sam na to samo kimnula glavom, ali on je rekao: "Ah, čujte, nikad se ne zna."-, tu sam zastala na tren, -Mislim da sam nešto krivo iz toga shvatila.-, stisla sam oči i iskreno mu se povjerila.
-Aha. To je, dakle, problem. A gledajte...-, okrenuo se još više prema meni, -Nikada nećete saznati što je on mislio pod time ako ga ne pitate.-, to je bilo ono što nisam željela čuti, a u njegovim očima vidjela sam da je htio reći nešto drugo, ili možda nešto više, no to vjerojatno smatrao neprikladnim.
-Ali...Ja se bojim da ne želim znati što je on pod time mislio. Bojim se da me...ne zanima. Da nisam toliko zainteresirana za cijelu vezu i da... Da me jednostavno to ne dira.-, osjećala sam se grozno kad sam to rekla, no njegovim licem nije prošla hladna sjena ili njegov topao smiješak dobio novo, mučno značenje. Činilo se kao da je upravo to očekivao čuti.
-Radi se o tome, je li, koliko je vama stalo. Ili koliko dugo ga poznajete. A s obzirom na vašu vezu, mislim da je sasvim u redu da se tako osjećate.-, kimnuo je glavom.
-Kako vi znate našu vezu?- nasmijala sam se.
-Čitam i ja, gospođice draga, tabloide.-, i on se nasmijao, okrenuo naprijed te nestao iza stakla. Zatim je izašao van i meni otvorio vrata. Zahvalila sam, pozdravila se i otišla gore u hotel. Osjećala sam se mnogo bolje nego putem. To je mogla pokvariti samo jedna osoba, a nalazila se u mojoj sobi. Divno. Otvorila sam vrata. Gledao je TV.
-Ti si kao onaj pas...-, počeo je.
-A?- pogledala sam ga.
-Ma znaš, ima cijeli film o njemu! Onaj što pobjegne od kuće, pa se vrati, no! Kak se zove?- zatvorio je oči pokušavavši se sjetiti.
-Uhm...Lessie?- čudno sam ga pogledala.
-Da, upravo on!- nasmijao se i pozvao me rukom na krevet, ali umjesto toga sam otišla u kupaonu umiti se. Ostala sam u kupaonici sve dok nisam čula da se vrata otvaraju i zatvaraju. Zatim sam izašla van.
-Ok, sad mi reci koji se kurac događa.-, prekrižio je ruke na prsima stojeći ravno ispred mene. Mislila sam da je izašao, ali sad ću mu čini se morati sve pojašnjavati!
-Maa...-, produžila sam do kreveta i legla licem na pokrivač.
-Ne jebi. Šta ti je cijelo vrijeme od jebenog intervjua?- činio se vrlo bijesan dok je tako stajao iznad mene, nisam vidjela, ali zamišljala sam da je. Pogledala sam prema prozoru i vidjela njegov odraz.
-Ništa.-, odvratila sam tiho.
-Da, lakše je to reći našem šoferu nego meni, jel tako? Jel u tome problem?- povisivao je ton, -Misliš da sam ja neka budala? Ha? To misliš?- vidjela sam odraz. Izgledao je ljuto, bijesno, zbunjeno... Mješavina loših emocija, u svakom slučaju.
-Ne mislim da si budala, baš suprotno. Čini mi se da sam ja budala.-, ustala sam se i prošla pored njega.
-Tamara, šta bi to trebalo značit. Stani! TAMARA!- zalupila sam vratima, nije me bilo briga. Otišla sam na jednu od terasa, sklupčala se između zida i ograde te nabila muziku do daske. Ne znam zašto, ali baš mi se slušao Versaemerge. Nabila sam si Past Praying For i zatvorila oči. Zatim sam osjetila kako me netko cimnuo za rame...
Post je objavljen 09.06.2010. u 21:38 sati.