Marketing
Preobilje srca
Eto nas sada na pragu molitve. Naše je srce, dakle, budno. Ono gleda Isusa, sluša njegov glas, naslađuje se u njegovoj Riječi. Tu Riječ smo dugo prebirali u svome srcu. Ona nas je očistila i mi smo se s njom sprijateljili. Možda smo se čak počeli njoj upriličivati. Sada ona može pustiti korijenje i donositi plodove. Od sada se i u nama može utjeloviti Riječ Božja.
Tako dugo dok smo u svome srcu zaokupljeni Riječju Božjom, još uvijek smo na početku. Dolazi čas kada tu Riječ Božju prepuštamo Duhu u nama. Tada se rađa u nama molitva. I tada, samo tada, Riječ Božja postaje naša. Našli smo svoj najdublji identitet i mi ga ostvarujemo. Ime Isus postalo je i naše ime. l s Isusom, jednim te istim glasom, i mi možemo nazvati Boga: »Abba, Oče!«
Molitva je punina srca. Puno do vrha, ono se prelijeva ljubavlju i hvalom, poput Marijina srca kada je Riječ postala u njoj tijelom. Tako i u našemu srcu u času bukne naš »Magnificat«. Riječ je sada dovršila »svoju slavnu trku« (2 Sol 3,1). Izišavši od Boga zasijana je u dobru zemlju srca. Dobro prožvakana i asimilirana, ona se ponovno rađa u srcu, na slavu Božju. Ona je u nama pustila korijenje i sada donosi svoj rod. Sada mi izgovaramo Riječ i upravljamo je Bogu. Mi smo postali Riječ, postali smo molitva.
Tako je molitva najdragocjeniji plod Riječi. Mi smo je u tolikoj mjeri usvojili i ona se utisnula tako duboko u naše tijelo i našu duševnost, da ona sada predstavlja naš vlastiti odgovor na Očevu Ljubav. Bez naše intervencije Duh nastavlja bez prestanka moliti u našemu srcu. Ta molitva izvire, teče, razlijeva se poput žive vode. l nismo to više mi koji molimo, to u nama moli molitva. Božanski živo! Isusa Krista Uskrsnuloga blago romoni u našemu srcu,
Polagani rad na preobrazbi kozmosa započeo je u nama. Doista stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih (Rim 8,1 9). Ono se događa u skrovitosti, u svoj skromnosti, no već u Duhu i istini. Mi smo još uvijek u svijetu, a ipak već boravimo s Isusom kod Oca. Još živimo u tijelu, a već nas je Duh posve obuzeo. Jer zastor je već pao s našega srca i mi otkrivena lica odražavamo slavu i veličanstvo Isusovo. Po Duhu se Gospodnjem preobražavamo u njegovu sliku, iz slave u slavu (Kor 3,18).
Tako Riječ Kristova prebiva u nama u svoj punini (Kol 3,16). U njoj smo ukorijenjeni, na njoj utemeljeni, po njoj ravnamo svoje djelovanje i svoje čine, bez prestanka obilujući zahvaljivanjem (Kol 2,6-7). Ovo zahvaljivanje, euharistija, postalo je od sada naš život (Kol 3,15), preobilje našega srca, liturgija novoga svijeta koju već slavimo u dubini svoga bića. Jer mi smo hramovi Duha (1 Kor 6,19).
André Louf, Gospodine, nauči nas moliti
Post je objavljen 09.06.2010. u 21:32 sati.