Marketing
Htjela sam ti baciti vazu u glavu kad si se probudio i poslao me kvragu, al...
Nije ga nikako mogla smisliti. Nije da ga je mrzila, glupo je nekoga mrziti, ili uopće se zamarati njime na neki način, ali njegova prisutnost ju je iritirala. A kako i ne bi, nakon onako loše izvedenog prekida s njegove strane. Sve što je na temelju te njegove gluposti uspjela zaključiti bilo je to da je sretna bez njega. Ionako joj je donio samo živciranje.
Ali ono šta je bilo najgore od svega je to što se njegova naporna pojava uvijek ukazivala u trenucima kad nije trebala. Zašto jednostavno nije nestao s lica zemlje? I tako, prošlo je neko vrijeme, ona sva sretna šta ga više ne viđa...Ali nije znala što se krije u pozadini toga. Njena obitelj... Hm, da... U početku nije podržavala njihovu vezu. Iz očitih razloga. Kad su prekinuli, sve što je njena mama imala za reći bilo je: Zaslužila si ti i bolje, nemoj više gubit živce zbog njega. A njen tata? - Konačno si se riješila kretena. Da, predivno je kad te obitelj 'podržava' i svako toliko ti naglase: kćeri draga, nisi zaslužila da plačeš za njim kao jedna glupača.
Kao jedna glupača? Oh, pa hvala vam što mislite da vam je kćer glupača i što joj to svako toliko naglašavate. Zbilja vam hvala!
No, jednog predivnog popodneva, otišla je na posao (smijeha li, radila je kao dadilja, onako s vremena na vrijeme). Kuća te obitelji bila je prelijepa, velika, onako u starinskom stilu, skoro kao dvorac. I sad je trebalo uslijediti zabavno popodne s troje klinaca u dobi između 2 i 5 godina. Predivno. Najbolje od svega je šta joj je to prvi put da radi kod te obitelji. Međutim, kad je ušla u kuću, dočekala ju je neugodna tišina. Tišina koja bi svakoga zabrinula...U jednom trenutku našla se u ogromnom vrtu na koji se ulazilo s terase. Opet nigdje nikoga. Najednom ugleda svoje roditelje, neke nepoznate ljude i troje djece (očito oni koje je trebala čuvati). Sjedili su za stolom u udaljenom dijelu vrta. No, ono što isprva nije uočila bio je ON. Da, da, onaj kreten s početka priče. Koga vraga on radi ovdje? S njenim roditeljima??? Otišla je do njih, i baka te djece nešto joj je počela pričati, ali ona je nije čula... Padala joj je crna zavjesa pred oči... Mama, tata... Njena mama tako sretna, tako nasmješena... On... samo su se pozdravili i ona se hladno okrenula i počela nešto pričati s mamom koja se toliko smješkala da je izgledala kao da se napušila nečega. On je nestao. Više nije bio tu. Njoj ništa nije bilo jasno. Zašto su svi oni ovdje? Ma kvragu sve, samo hoću ići doma! Tada ju je baka te djece odvela u najljepši dio vrta. Stvarno je bio predivan. No, tamo nije bilo nikoga. Ali tada su svi došli, i njeni roditelji, i dječica i on. Samo je čula kako se bakica hihoće i govori njenoj mami: Sad će, sad će... Što će sad??? Okrenula se. On je stajao pred njom. Ajme... sad je shvatila što se dešava... Ma ne, ne možeš mi to raditi!! Tisuću misli, košmar u glavi, samo jedna rečenica joj zvoni u glavi (ja to ne želim!!!) dok on pada na koljena pred nju. - Draga moja, hoćeš li se udati za mene? Znam da sam gadno pogriješio, ali toliko te volim, bla bla bla.... On govori, ona ga ne čuje, samo si misli - ajme tako je jadan, tako bih ga sad htjela poniziti i odbit pred svima... Ali onda se u njoj javila ona grižnja savjesti - kad nekog mrziš konstantno (iako je znala da ga ne mrzi, taj osjećaj odbojnosti prema njemu katkad je ipak graničio s mržnjom), onda ti ga počne bit žao jer ga toliko mrziš, a on je jadan samo glup ko stup. Kad je završio svoj govor koji ona uopće nije čula, kad su konačno završile njene misli i premišljanja donijela je odluku i rekla: Da. Iako uopće to nije bio njezin pravi odgovor.Nije se htjela udat za njega. Jednostavno, ne voli ga. Niti ga je ikada voljela. Ali toliko je jadan, toliko da je čak i njene roditelje uspio obraditi samo da ga podrže u tome da ju zaprosi. Nije ga mogla poniziti pred svima. Napravit će to u četiri oka. U sljedećem trenu na prstu joj je bio zlatni prsten sa nekim smeđe-crnim kamenom... Odvratno ružan prsten. Htio ju je poljubit, ali odmaknula se i samo mu dopustila da je zagrli. Htjela se natjerati u tom trenutku da barem osjeti neku ugodu zbog toga što je grli... Ništa... Jedino ona bolesna privlačnost koja je bila između njih. Od ljubavi nji Lj. Zagrlili su se, a ona se tada s ledenim osmjehom na licu izgrlila s roditeljima i tim nepoznatim ljudima koji su je okruživali. Svi su im čestitali... Tada ga je potegnula za ruku i odvela u sobu. Kako je znala gdje je soba? Ah... Zatvorila je vrata. - Ljubavi, ne znaš koliko sam sretan što si pristala... Daj poljubi me. - Ne. - Molim? - Neću. Jedna je stvar koju sada želim od tebe. (očito je privlačnost bila prejaka i za nju-ali odlučila je i s tim raskrstiti) Skidaj se. - Molim? - Da, čuo si me. Znaš šta želim od tebe. Ali zaboravi da ćeš me poljubit u usta.
Ništa mu nije bilo jasno, ali poslušao ju je. Da im je netko tog trena uletio u sobu, pomislio bi da su to dvoje trenutno najsretnijih ljudi koji će se uskoro vjenčati i živjeti sretno do kraja života. Ali istina je bila daleko od toga. Naravno, opet je on prvi progovorio: Baš mi je drago da si pristala. No, tada mu je uslijedio šok. Zasluženi. Skinula je prsten i započela svoj govor: - Zar ti zaista misliš da nakon svega možeš samo doći, obradit moje roditelje i onda me bez da ja išta slutim samo tako zaprosit pred svima? Stvarno misliš da sam tako glupa da ću se udati za tebe? Nisam ti htjela reći NE pred svima, bilo bi mi žao tako te poniziti, iako nisi zaslužio bolje, ali evo sad ti kažem, moj odgovor je NE, neću se udati za tebe, ne želim čuti za tebe i nestani već jednom iz mog života. Sam si to odabrao kad s odlučio sa mnom prekinuti kao klinac od 15 godina. - Ali... Šta je onda ovo bilo? - Pa... samo sam te iskoristila, kao šta si ti mene dugo vremena iskorištavao i radio budalu od mene.
I izašla je. Vratila se u vrt, opet nešto pričala s mamom koja joj se činila tako daleka, umjesto da bude uz nju ona se hihoće jer ju je onaj debil zaprosio. - A gdje ti je prsten? - Koji prsten, mama? - Kako koji? Pa zaručnički! Samo se nasmješila i rekla: Moram doma. Ne mogu više biti ovdje. I otišla...
I da, nije mu trebala baciti vazu u glavu... Ovo je bilo bolnije :)
Evo me nazad opet s pričicom... A da, priznajem, sanjala sam nešto slično prekjučer, ali ovdje sam još puno toga dodala... Hehe, koja bi bila pouka priče? Hm... pa, možda da s bivšima nikad ne treba ostati u dobrim odnosima i svi sretni. valjda ste prekinuli jer se niste slagali u nečemu ili je netko nešto sjebao. i da, mislim da je glupo vraćati se bivšima... previše gorčine, ljubomore i negativnih osjećaja. Naravno, postoje iznimke, ali ja ne spadam u njih. Ne se vraćati na staro - treba gledati u budućnost. Ali to je samo moj stav, naravno da podržavam ljude koji misle suprotno 
nikako da napišem neki normalan post... a potrudit ću se drugi put... valjda...
Post je objavljen 09.06.2010. u 15:38 sati.