Europska unija definitivno klizi polako ali sigurno u dugogodišnju krizu, za početak financijsku I gospodarsku i potom socijalnu, političku i na koncu ideološku i društvenu i nacionalnu krizu njezinih zemalja-članica.
Pad vrijednosti eura je uvod u ovu krizu koja je počela sa svjetskom financijskom krizom 2008. godine, a eskalirala prošle godine.
Krah gospodarstva Europske unije je unaprijed isprogramiran sa konačnim ciljem da na vrhuncu krize određene snage dođu kao tzv. spasioci, a prestrašeni stanovnici takve prevarante i kriminalce prihvate kao što su Nijemci svojedobno prihvatili Hitlera.
Jadna Estonija koja početkom slijedeće godine pristupa euro-zoni, očito i u toj zemlji vladaju korumpirani koji su od demokracije učinili farsu isto kao u Hrvatskoj, a što južnije od Hrvatske to tužnije, iako će nas uskoro prešišati Bosna koja se priprema uvesti zakon o lustraciji radi uklanjanja iz politike udbaša odnosno jugoslavenskih komunističkih tajnih agenata i doušnika koji su rak-rana svake demokracije i pravnog poretka.
Republika Hrvatska je u cijelosti u kandžama udbo-mafije, od vrha do dna hrvatske politike koja je hrvatska samo po imenu, dok je u stvarnosti balkanska, pro-jugoslavenska, dakle, idijotska jer ako vodite pro-jugoslavensku politiku, a jugoslavenske države nema jer se raspala prije 20 godina uslijed težnje velikosrpske ideologije za vlašću nad Jugoslavijom, onda vodite iracionalnu politiku, a iracionalizam je inače odlika komunizma i fašizma odnosno diktature.
Doduše, iracionalisti, koji se u Hrvatskoj još zovu titoisti, u vladajućim strukturama Republike Hrvatske, pod palicom i kontrolom udbaša (jednog takvog egzemplara iz Zagreba traži njemačko državno odvjetništvo putem policijske tjeralice Interpol radi osnovane sumnje u jugoslavenski državni terorizam nad hrvatskom emigracijom u Saveznoj Republici Njemačkoj osamdesetih godina), grade nekakvu jugo-sferu, približavanje sa Srbijom, stvaranje neke vrste “saveza suverenih država“ (na tragu politike prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana i Hrvatske demokratske zajednice koncem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. stoljeća), tzv. Zapadni Balkan kao jedna političko-ekonomska cjelina, zamišljena s jednim glasom u Europskoj uniji jednog dana, postojati će ako se ispune dva uvjeta: ako u Hrvatskoj u slijedećem razdoblju ne bude vojnog državnog udara, ili ako se oporavi Europska unija odnosno ako se EU ne raspadne.
Sjećamo se da je am. predsjednik Barack Obama u svom prvom državničkom činu morao prvo spašavati Wall Street (banke koje su u tržišnoj privredi trebale otići u stečaj, a spašene su, što je u biti onda planska, a ne tržišna privreda, odnosno to je onda socijalizam u korist krupnog kapitala – nevjerojatan izum, ali funkcionira dok se ne dogodi narodna revolucija) da bi zauzvrat dobio podršku u am. Kongresu za svoju zdravstvenu reformu koja je jedinstvena u povijesti Sjedinjenih Američkih Država, ali vjerojatno Amerikanci neće imati dugo koristi od nje, ako i bude potvrđena u Senatu, jer financijska kriza je i krenula iz Sjedinjenih Američkih Država kojima zbog socijalne nepravde predstoji građanski rat i borba za opstanak cjelovitosti ove moderne kolijevke demokracije, rasni neredi i raspad sustava. Možda će mnogi u svijetu klicati raspadu ove najsnažnije nacionalne države na svijetu ali to je kao da pišamo u vjetar, jer, koliko god su SAD u posljednjim desetljećima, posebno nakon pada Berlinskog zida krenule imperijalističkom stazom, ipak su primjer demokracije i pravne države za sva neslobodna društva u svijetu, međutim, isto tako je činjenica da je pitanje koliko američki narod uopće još odlučuje o svojoj vlastitoj zemlji, a u kojoj mjeri bankarsko-naftna političko-ideološka liberalna elita krupnoga kapitala vodi u stvarnosti SAD dok su vladajući političari korumpirani odnosno u tom stanju su ucjenjivi, a to znači da su marionete. Analitičari procjenjuju da su SAD u biti “otete“ od strane masona, da borbeni ateisti iz struktura krupnog kapitala iz pozadine vode SAD, da je i Organizacija ujedinjenih naroda oteta od iste skupine kriminalaca, kao i velika Britanija koja nije oteta nego je baza za širenje nove svjetske ideologije ili neke vrste političke religije koja se bazira na faraonskom sustavu u kojemu bi za denacionalizirane narodne mase postojao društveni sustav socijalizma, dakle, planska privreda i socijalna politika u zamjenu za odricanje od svih sloboda i prava, od nacionalne slobode i medijskih sloboda do građanskih, ljudskih i građanskih prava. To bi bila tako zvana “globalna demokracija“ u kojoj postoji svjetska (globalna) vlada, i porobljeni narodi i porobljeno svjetsko stanovništvo, s tim da je to za sada teorija koja se na Zapadu provodi posljednjih nekoliko desetljeća, točnije od kraja 19. i početka 20. st., i nakon Drugog svjetskog rata, te ubrzano nakon pada Berlinskog zida kada u ovaj sustav liberalne demokracije bivaju usisane europske zemlje koje su imale komunističku diktaturu. Predstoji još Rusiju pokoriti, Kinu, Brazil i Japan, kao i islamski svijet, u prvom redu Iran i Svetu Katoličku Crkvu odnosno Svetu Stolicu (kršćanstvo je u međuvremenu likvidirano, i na mjesto kršćanskog Zapada stupio je liberalni Zapad). Pošto je Zapad sa svim svojim vrijednostima, kršćanskom povijesnom tradicijom i svjetskom kulturom, rimskim pravom i demokracijom praktički pao, i umjesto toga se javio borbeno-ateističko liberalistički anglo-američki Zapad (SAD, Kanada i EU plus Australija), predstoji vjerojatno Treći svjetski rat za prevlast i novi poredak na Zemlji, a ako u tom atomskom ratu pobijedi liberalni Zapad, onda predstoji ono što se zove New World Order.
Međutim, liberalni Zapad ne zna unaprijed ishod ove borbe koja je već počela, ali anglo-američki pobornci ideologije liberalizma (koja je pobijedila i fašizam i komunizam kao pokušaje rušenja liberalizma) spremni su na rizik, a što je pokazao i Prvi svjetski rat, jer tada je liberalni Zapad bio predvođen ondašnjim britanskim imperijem koji je izazvao rat kako bi uništio konkurenciju na europskom kontitentnu, prije svega Njemačku, a za Rusiju su se pobrinuli Englezi i Nijemci kada su poslali crv revolucije (Oktobarska revolucija koja je zamišljena na Zapadu i implementirana u Rusiji) u ovu zemlju konkurenticu objema industrijskim i političkim svjetskim silama onoga doba. Nakon toga su opet prouzročili novi svjetski rat, Drugi svjetski rat, kada su anglo-američki predstavnici krupnog kapitala (tycoon) izazvali slom burze na Wall Street-u godine 1929. kako bi Njemačka skrahirala u cijelosti da bi na vlast mogao doći Hitler koji je obećao Zapadu vratiti sve kredite i lihvarske kamate na kredite. (Naime, kad Wall Street doživi krah, onda se val stečaja širi preko Atlantika u Europu jer je isti sustav ovdje i tamo dok na pr. Kina i Rusija nisu zahvaćene aktualnom svjetskom financijskom krizom.)
Tako je i danas Wall Street praktički izazvao svjetsku financijsku krizu koja je izbila prvo u Sjedinjenim Američkim Državama, što je preduvjet da se kriza može proširiti na Europsku uniju (u biti to i nije svjetska financijska kriza nego američko-europska kriza) jer se želi ponovo paralizirati Njemačku da se ovaj puta ne spoji s Rusijom protiv Zapada na tragu povijesnog pakta između Hitlera i Staljina od 23. kolovoza 1939. godine.
Predsjednik saveza njemačke industrije, g. Henkel, je uslijed grčke financijske krize, koja je 2010. prouzročila pad vrijednosti eura u euro-zoni Europske unije (radi krivotvorenog izvješća Bruxellesu o grčkom državnom proračunu koji je prikazan kao pozitivan iako je bio debelo u minusu), najavio je veliku inflaciju eura i strašnu gospodarsku krizu u Njemačkoj ukoliko Njemačka odmah ne izađe iz euro-zone i vrati natrag svoju nacionalnu valutu odnosno njemačku marku, kao i velike radničke nemire koji da će iz Atene preseliti u Berlin.
Njemačko stanovništvo trenutno je potpuno zatečeno, naime, iz čista mira odjednom su morali ove godine prvo za fond EU u vezi eura sakupiti 130 milijardi eura od sveukupno 700 milijardi eura za financijsku stabilizaciju nekih zemalja-članica (u zamjenu za kredite s lihvarskim kamatama od Međunarodnog monetarnog fonda iz Washingtona, i nedemokratsko ograničenje unutarnjeg suvereniteta [nezavisnosti] nacionalnih država zemalja-članica EU), da bi 8. lipnja 2010. njemačka vlada najavila najveći program štednje u povijesti Savezne Republike Njemačke.
U stvarnosti, to je posljedica konstante sustavne gospodarske krize koju su anglo-američke banke izazvale prije dvije godine sa političkim ciljem da se kroz društveno-gospodarsku krizu izazove politička kriza, i kaos, te u kaosu, vjerojatno i u kaosu rata nametne konačno faraonski sustav krupnog kapitala koji bi bio vladajući sustav dok bi narodi postali raja odnosno moderni robovi s implementiranim čipovima u tijelima.
Naime, da bi ostatci demokracije i pravnog poretka mogli biti uklonjeni, izmisli se rat protiv terorizma kao prvi stupanj destabilizacije ili taktike u dvije faze, a u drugoj fazi onda slijedi rat kako bi se nadoknadili financijski gubitci i izbjegao stečaj zapadnih gospodarstava. To je slično kao što funkcionira parazitizam kada paraziti požderu sve pred sobom u nekom dijelu svijeta, a nakon toga onda slijedi borba za preživljavanje s obzirom da ne postoje više resursi pa se ide u pohod na nove resurse negdje drugdje na svijetu.
Predsjednik Obama bi sada nakon katastrofe od naftnog onečišćenja u Mexičkom zaljevu mogao obračunati s jednim od stupova anglo-američkog krupnog kapitala i predstavnika masonerije i ideologije liberalizma, jer BP odnosno British Petroleum je kriv za ovu najveću naftnu katastrofu, ne samo u povijesti SAD nego i svijeta otkad se u 19. st. u SAD prvi puta na svijetu počela crpiti nafta. BP je u vlasništvu britanske krune i engleskih lordova, veleindustrijalaca i veletrgovaca i bankara iz londonskog City-a (svjetskog financijskog centra pored Wall Street-a). Međutim, nije isključeno da je katastrofa namjerno izazvana da se sruši Obamu koji, što god u politici učini, bilo dobro ili loše, ima i dalje najveću podršku u američkoj javnosti i neviđenu karizmu pa ga je teško smijeniti s vlasti (osim, ne daj Bože atentatom) osim ako se dogodi faktor X a to je na pr. umjetna katastrofa tipa navedenog nafnog zagađenja u Mexičkom zaljevu pred obalom Sjedinjenih Američkih Država koje može dovesti strpljenje stanovništva do granice izdržljivosti, i umjesto da BP plati račun ili ceh, može se dogodit da će Obama platiti ceh, a nakon njega onda dolazi u Bijelu kuću vjerojatno predsjednik sličan Bushu senioru i junioru, a to su marionete koje služe za ekspanziju formalno Sjedinjenih Američkih Država, a u stvarnosti 1% anglo-američke elite u odnosu na 99% stanovnika Amerike i Engleske, jer, SAD su otete onog trenutka kada se počeo kršiti američki zakon o suzbijanju krupnog kapitala, a to je bilo početkom 20. stoljeća, dok su iznimke poput Kennedyeve politike bile samo iznimke koje su potvrđivale pravilo, a pošto je predsjednik Kennedy očito vodio politiku suprotno politici anglo-američkog krupnog kapitala i lobbya vojne industrije, bio je ubijen ili drugim riječima, izvršen je državni udar u kojemu su glavnu ulogu odigrali britanska tajna služba i njeni agenti u Sjedinjenim Američkim Državama.
Obama balansira između demokracije i krupnog kapitala ali kao što je rečeno, sada bi mogao krupnom kapitalu opaliti jaku pljusku; prvu priliku je propustio kada je iz državnog proračuna, dakle, od poreza stanovnika, financirao gubitke banaka koje su krizu prouzročile (između ostalog da bi spasio i milijune američkih štediša i uzimatelje kredita za stanove, automobile i obiteljske kuće), međutim, pitanje je hoće li se usuditi, poučen Kennedyevim javnim smaknućem i zavjerom koja traje do danas, jer unatoč tome što je am. Kongres dao 1979. nalog am. vladi da do kraja istraži Kennedyevo političko ubojstvo iz 1963. godine, i da kazni urotnike, naručitelje ubojstva, do danas se to nije dogodilo.
Uglavnom, stvaranje umjetno izazvane krize u SAD i EU služi tome da vlasnici krupnog kapitala ispadnu kao “spasioci“ na kraju krize ili čak i na kraju novog rata, kao što je nakon Drugog svjetskog rata nastupio anglo-američki krupni kapital, simboliziran kroz Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond iz Washingtona.
Naši vladajući političari, od Ive Josipovića preko Jadranke Kosor i koalicijske vlade kao i Hrvatskog sabora su u stvarnosti marionete liberalnozapadnog krupnog kapitala, a kapitalu je svjedno vladao u Hrvatskoj u stvarnosti titoizam umjesto stvarne demokracije i pravnog poretka, jer važan je samo profit i ubiranje lihvarskih kamata od kredita, jer od toga “paraziti“ i žive na račun naroda. Naprotiv, što je neka vlada više korumpirana, to bolje za liberalnozapadni krupni kapital dok je borba protiv korupcije samo floskula i magla za obmanu.
Medijske najave da će Hrvatska i Srbija vojno osiguravati “regiju“/“region“ (prvi korak bio je potpisivanje vojne suradnje između Zagreba i Beograda) su priče za malu djecu jer po Lisabonskom ugovoru Zapadni Balkan je pod osiguranjem njemačke vojske Bundeswehr, u sklopu Sjevernoatlantskog pakta NATO.
Svejedno predsjednik Republike Ivo Josipović velikim koracima korača po diktatu britaynske politike prema reintegraciji bivših jugoslavenskih republika, rehabilitira genocidnu tvorevinu tzv. “Republiku Srpsku“, jer nemože biti reintegracije ako se u Zagrebu ne priznaje velikosrpska osvajanja i osuđuje srpski genocid (zato Josipović i predlaže hitno odustajanje od hrvatske tužbe protiv Srbije koju je podnijela zbog genocida). Na taj način, kao i potkopavanjem Republike Hrvatske iznutra kroz korupciju, pljačku narodnog gospodarstva i ocrnjivanjem tekovina Domovinskog rata (rata za nezavisnost i slobodu), vladajući političari i političarke postupno ukidaju hrvatski suverenitet, (među inim i kroz najavljene ustavne reforme koje se provode) likvidiraju hrvatsku nezavisnost, i pripremaju Hrvatsku za novo ujedinjenje sa Srbijom preko Bosne i Hercegovine. Zato Josipović prešućuje Tadićeve napade na Hrvatsku kao na pr. kada srpski predsjednik Oluju proglašava zločinom protiv Srba, i kao potvrdu takvih velikosrpskih laži se Josipović na tragu Mesićeve politike ispričava za hrvatske zločine, kao da je poanta u zločinima, a ne u tome tko je bio agresor i počinitelj zločina genocida, a tko žrtva velikosrpske agresije. Haaški sud ICTY je važna politička transmisija koja izjednačava žrtve agresije s agresorom, zločince sa žrtvama!!
Može se konstatirati da domaći izdajnici punom parom, i uz logističku podršku mas-medija, razbijaju samostalnu hrvatsku državu koju k tome sve više i više pretvaraju u srpsko-hrvatsku državu kakva je kao crvena republiku postojala u Titovoj Jugoslaviji kada su vladali komunisti i Srbi u Socijalističkoj Republici Hrvatskoj od 8. svibnja 1945. pa sve do 30. svibnja 1990. godine. Danas se u Hrvatskoj opet vraćamo na stanje kao u doba “druga“, diktatora i (masovnog) zločina Tita. Uzrok da je do takvoga stanja uopće moglo doći je bio obračun prvog predsjednika Republike Hrvatske, Franje Tuđmana, s anti-komunističkom oporbom u Hrvatskoj. Zato danas vladaju isključivo bivši komunisti koji održavaju prividnu demokraciju u krnjem višestranačkom sustavu i korumpiranom pravosuđu koje je paralizirano i stoga nemože blokirati protuustavnu politiku predstavnika izvršne vlasti koji su stvorili takav zatvoreni sustav izbora da nitko osim bivših komunista/titoista ne može doći na vlast. To se onda zove diktatura!
Što se tiče svjetskih zbivanja, incidenti tipa desanta izraelskih specijalaca ispreg obale Gaze koja je pod blokadom Izraela, kao i ekonomske sankcije i embargo na izvoz oružja koji proglašava OUN, a tiče se Islamske Republike Iran, zbog iranskog atomskog programa, služi kao karika u lancu za izazivanje rata većih razmjera koji priželjkuju na liberalnom Zapadu kao načinom izvlačenja iz krize, dok se Rusij i Kina ubrzano pripremaju za takvu situaciju, koja je očito neminovna jer kršćansko-demokratske (mirotvorne) snage na Zapadu su stavljene u out i potpuno su nemoćne jer nemogu kroz sustav vlasti dobiti većinu, a liberalni mas-mediji su kao oštar pas koji laje na sve što je moralno u društvu, stvara takvu atmosferu na Zapadu da je svatko kužan tko ne prihvati zlo, tko propagira moralne vrijednosti nasuprot tako zvanoj kulturi zla odnosno odnosno New Age-politici (politika tako zvanog Novog doba ili Novog svjetskog poretka).
Studenti hrvatskih sveučilišta sada osjećaju što znači takva politika koja kani sve u društvu privatizirati, tako i školstvo i obrazovanje jer obrazovani trebaju po zamisli takve politike biti samo bogati odnosno ona manjina koja može financirati fakultetsko školovanje svoje djece, djece tajkuna i ratnih profitera, manje, više ex-komunističkog balkanskog establishmenta. Naime, vlada Republike Hrvatske provodi ono za što se kroz pristupanje Svjetskoj trgovačkoj organizaciji (WTO) obavezala: liberalizaciji gospodarstva i javnih ustanova, a liberalizacija znači ukidanje carina, i privatizacija svega i svačega, od sveučilišta do dječjih vrtića, bolnica, domova zdravlja, gradskih holdinga, elektre, vodovoda itd. Stoga će i nadalje u Hrvatskoj biti samo poskupljenja, povećanje nezaposlenosti i socijalnog siromaštva, i konstantna gospodarska i socijalna kriza sve do implozije i eksplozije za koju godinu ili prije, ili možda u nedogled jer liberalni Zapad će sve gubitke u Hrvatskoj pokrivati izdašnim novim kreditima u zamjenu za predaju svih hrvatskih prirodnih resursa u vlasništvo liberalnozapadnog krupnog kapitala.
CBK
Post je objavljen 09.06.2010. u 11:48 sati.