Painkliller
SKRIVEN IZA LAŽNIH IMENA
Dan je bio tmuran, kišovit, obojan u jesensku sjetu. Ovaj put nisam sjedio za šankom u svojoj kolodvorskoj birtiji, nego sam sjedio uz staklo, u kutu. Svjetla su osvjetljavala kolodvor, puhalo je neko dosadno jugo, kiša je padala, tužno i dosadno. Bezvoljno sam pio konjak, pušio cigaretu za cigaretom i mislio o ničemu. Povremeno bi na kolodvor ušao koji autobus, malo bi ih se iskrcalo, malo ukrcalo i to je to. Mislio sam o tim ljudima koji putuju. Dolaze, odlaze od svojih domova, žena, muževa, možda liječe probleme nekakvim avanturama. Sve skupa, kao na pokretnoj traci, prolazio je život ispred mene. Običan, tmuran, svakodnevan.
Zaustavio se je još jedan autobus. Iz njega je izašao kontrolor, neka ženskica i još par ljudi. Umornih i bezvoljnih, poput večeri koju sam skupa sa sobom, ubijao konjakom. Pogledao sam žensku koja je izašla. Plavkasta kosa, nekakva crna haljina, crne čarape, crna majica, crne cipele, torba, sve crno. Spustila je torbu na pod i osvrtala se oko sebe, neodlučno, kao da se pita - a što sada? Vratio sam pogled u konjak i otpio malo. Digao praznu čašu u zrak, i zamahao sa njom. Uskoro je na stol došla nova tura konjaka. Za to vrijeme, ženska je ušla u birtiju. Sjela je par stolova dalje od mene. Naručila je neko crno vino. Bijelim prstima, obujmila je čašu sa crvenocrnom tekućinom. Niz lagano našminkane usne kliznulo je vino . Okrenula je glavu. Pogledi su nam se sreli. Bila je nasmijana. Digao sam čašu u zrak, nazdravljajući joj. Osmjehnula se još jednom i kimnula glavom, i otpila još jedan gutljaj. Mahnuo sam joj rukom da mi se pridruži. Oklijevala je par trenutaka, a onda podigla torbu sa stolice i zaputila se put moga stola skupa sa vinom. Mahnuo sam konobarici da nam doda još jednom isto. Njoj vino, meni konjak.
- Šteta je piti sam - kazao sam dok se je spuštala na stolicu.
-. Primjetila sam da ti piješ sam - odgovorila je sa osmijehom.
- Možda nekoga čekam.
- Mislim da ne - nastavila je. - Taj netko, ako do sada nije došao, neće ni doći.
.- Imaš pravo - potvrdio sam, pa nastavio: - A ti, čekaš li ti nekoga? - znao sam da ne čeka, inače ne bi sjedila sa mnom za stolom.
- Nisam - a onda je otpila malo vina. Došla je konobarica i na stol spustila njoj još jedno vino i meni konjak.
- Nisi trebao.
- Trebao sam, treba sa nečim ubiti vrijeme.
- Slažem se. Ali, opet, bojim se da nisi od onih koji opijaju djevojke i poslije ih iskoriste - iznenadila me je.
- Nisam takav, ne napijam djevojke da ih iskoristim. Radije ih opalim toljagom - kazao sam mrtvo ozbiljno. Pogledala me je malo blijedo.
.- Hehheheeheheh, zajebavam se - nasmijao sam se iskreno. Vidio sam da joj nije bilo sve jedno.
- Ajde, uzdravlje! - nazdravio sam, da joj malo razbijem strah.
Šutke je digla čašu, otpila vino. Malo joj je pobjeglo na kut usana. Liznula je jezikom, osmjehnula se, a onda me pogledala. Nasmijani pogled polako se je gubio pred nekim nevinim hladnim pogledom, koji se je polako počeo bojati nekim mrakom. Nisam mogao skrenuti pogled.
Pomislio si da sam se uplašila - rekla je i dalje me gledajući.
Možda jesam, a možda nisam. Recimo, ja se ne bojim tog pogleda kojim me gledaš.
Otpila je još malo vina. Zapalio sam cigaretu i otpuhnuo dim.
- Kako se zoveš? - pitala me je.
- Lukrezio - odgovorio sam. - A ti?
- Norah Miller - predstavila se je punim imenom i prezimenom.
ijepo ime - kazao sam.
- I tvoje je, neobično je.
- Onda, drago mi je što smo se upoznali, Norah - podigao sam čašu, a onda smo se kucnuli i otpili.
- Koje te dobro vodi ovdje? - pitao sam.
- Samo sam u prolazu, idem doma, a autobus polazi tek iza ponoći.
Do ponoći je bilo još dobra tri sata.
- Ako se želiš otuširati, osvježiti, živim u blizini - predložio sam očekujući da će pristati i da će put barem do sutra odgoditi. Bilo je nešto u njezinom pogledu, neke naivne, nesigurne mističnosti. Nije bila poput običnih, svakodnevnih ženski koje sam upoznavao na njihovim proputovanjima, odvlačeći ih u svoj brlog, jebući se i pijući sa njima. Nora je bilo nešto čisto drugo, kao da je na proputovanju sa nekog drugog svijeta zalutala na ovaj. I nisam je samo želio jebati. Htio sam i nešto više od toga. A što je to bilo ni sam nisam znao.
- Mislim da neću do tebe - kazala je odlučnim glasom.
- Bojiš se da ću te toljagom? - pitao sam.
- Ne, ne bojim se, znam se čuvati. Zašto želiš da idemo kod tebe? Misliš da bi mogao spavati sa mnom? - pitala je.
Njezino pitanje me je iznenadilo.
- Iskreno, htio sam samo ubiti vrijeme na kvalitetan način. A kvalitetan način uključuje i spavanje sa tobom. Sviđaš mi se, a koliko vidim i ja tebi.
- Istina je - odgovorila je, a onda je ona mahnula konobarici da nam donese novu turu.
- Zašto želiš u krevet sa mnom? - opet je pitala.
- Sviđaš mi se, neobična si i mislim da bi mi to bila sasvim lijepa uspomena - kazao sam i produžio: - Ali i dalje mi se čini da me se bojiš.
- Ne, znala bi se obraniti. A što se tiče uspomena, izbljedila bi ti ona nakon dvije-tri ženske. Brzo bi me zaboravio. Ako baš želiš uspomenu dati ću ti nešto drugo, nešto što ćeš jako dugo pamtiti A usput ću ti i pokazati da se znam braniti.
Pogledao sam je. Pogled joj je sada bio zagonetan. Odgurnula se je malo od stola. Stavila je nogu na rub stola. Haljina je kliznula niz bedro, otkrivajući čarape koje su držale haltere. U čarapi je stajao nož. Izvukla ga je. Oštrica je bila svijetla. Pogledala je nož, pa mene. Uzvratio sam joj pogledom. Spustila je nogu, ponovno se približila stolu. Spustila je nož na stol. Gledala me je.
- To znači da ćeš me sada zaklati? - pitao sam.
- Ne, neću te zaklati. Učiniti ću nešto, što će ti ostati kao uspomena i kao podsjetnik da sa mnom više nećeš u krevet.
Počeo sam misliti da je ženska luda. Ali jebi ga, bio sam dovoljan pijan da prihvatim njezinu igru.
- Ok, čekam uspomenu - rekao sam.
Podigla je opet nož sa stola, pogledala mene, a onda oštricu prinijela usnama. Liznula je oštricu od početka do kraja, gledajući me zamagljenim, tužnim pogledom. Spustila je oštricu prema dlanu druge ruke, i dalje me gledajući, polako zarezala. Krenula je krv. Oči su joj zasuzile.
- Sada ti - kazala je drhtavim glasom. - Ispruži dlan!
Otpio sam konjaka i ispružio dlan. Krvavim dlanom primila me je za ruku, a onda potegla. Koža se je rastvorila i crveno je počelo izlaziti. Odložila je nož na stol, a onda dlanom poklopila moj. Osjetio sam krv njezine nježne ruke, a onda je izvukla ruku iz moje.
Poliži dlan - rekla je i prinijela svoj ustima. Liznula je malo krvi. Isto sam i ja napravio. Odnekuda je izvadila papirnate maramice. Stavila je jednu u krvavi dlan i stisnula. Pružila je i meni jednu, a onda se podignula. Prišla mi je. Spuštala je glavu dok nam se usne nisu spojile. Dodirivali smo se jezicima na kojima je bilo konjaka, vina i krvi. Odmaknula je glavu.
- Uskoro mi je autobus - kazala je.
Šutio sam i gledao je.
- Ništa ne želiš kazati - pitala je.
- Htio bi da ostaneš.
- Moram dalje, ali vjeruj mi sresti ćemo se opet. Sada kada su nam se krvi izmiješale, brat si moga carstva, a to znači od sexa nema ništa.
- Nema ništa… - uzdahnuo sam tužno.
- Vidimo se - nasmijala se, a onda okrenula. Izašla je iz birtije.
Gledao sam malo za njom, a onda se okrenuo konobarici i mahnuo joj čašom. Stajala je iza šanka raširenih usta i očiju, a onda se trgla. Uskoro mi je donijela čašu.
- Jesi dobro? - pitala me je.
- Nikad bolje! - odgovorio sam osjećajući mir kakav nikad u životu nisam osjetio.
Zapalio sam cigaretu i pogledao vani. Jedan autobus je kretao i učinilo mi se da mi je netko mahnuo.
Mahnuo sam i ja, a onda otpio ostatak konjaka.
Uskoro ću doma.
Post je objavljen 09.06.2010. u 11:24 sati.