Čovjek je dobar, ali teletina je još bolja
Bertolt Brecht
Mogla bih početi sa nesretnim volovima na početku hrvatske samostalnosti kojima su odsjecali glave pri raznim feštama.
Izvukli su se razni atavizmi, običaji kad su ljudi bili kosmati,neartikularno vikali i mljac, mljac, njam, njam smazali bi i jedni druge a nekmoli vola, pardon, bizona ili su tu bili mufloni . Dobro već nešto.
Onda su nam dali po repu pa smo prestali, ali teškom mukom.
Jedemo teletinu i dalje, ali grstimo se i patimo za jadnim životinjama koje žive i umiru u tako groznim uvjetima i protestiramo, ali u potaji popapamo i pokojeg ljuda. Mljac, mljac, njam, njam. Bila je neka pjesmica u knjizi sa crtarijama u mom djetinjstvu gdje su ljudožderi u onim suknjicama od slame plesali ispred neprijatelja na ražnju iz susjednog sela i pjevali su: Ala ćemo blagovati zubima ih milovati njam, njam, mljac, mljac.
Poslije su se takve knjige izgubile. Nakon aparthejda, što je u redu.
Svašta mi se događalo ovih dana. Puknuti, planirani, film. Idem negdje, ugasit ću mobitele, okrenut ću se na leđa sa rukicama i nožicama u zraku (nije erotska priča.) i uživat ću. To sam napravila. I kupala sam se. More je na prvu nožicu zamočenu u njega ili ga br br bilo vrlo hladno, ali čim zaplivaš... Uživancija...
Razmišljam gdje da se ukotvim kad dogodine iščupam korijene iz asfalta.
Ne znam, nepoznati druzja, što se događa sa mojom savješću.
Nije u redu da napuštam borbu, jer borba...
Sutradan sam, nakon povratka, pozvana na prijateljev rođendan kojeg sam po običaju zaboravila. Zaboravljam rođendane mojih sinova i unučadi pa zašto ne bih i prijateljskih lica i naličja.
I tako pričam ja svoje planove za slijedeću godinu.
Različite su reakcije.
(BEMTI MIŠA I SEVERINI U RAZNIM DNEVNICIMA. NEMAM NIŠTA PROTIV ZGODNE I VJEROJATNE VRLO PAMETNE ŽENSKICE; ALI DAJTE::: TREBA LI OBJAŠNJAVATI Ovo pišem repom i slušam televiziju lijevim uhom i pijem, nakon večere, čašicu australijskog shiraha i čekam poziv jednog od mojih sinova i njegove drage ... i meni drage A. Preko Skype-a sa kamericom. Već vidim kako se smiju. To me potpuno razveseli)
Kako već to biva moji me prijatelji uvjeravaju, i sama to radim njima, da ne smijem odustati.
-Kao da pristaješ na pasivnu smrt kaže prijatelj- borac, moje godište.
Ali gledaj, kažem ja, to nije odustajanje. To je borba na moj način. Ne mogu više izdržati odgovornosti i određena očekivanja od mene. Gotova sam. Jedini način je bijeg.
-Ona (to sam ja) to ne može drugačije kaže, jedna prijateljica. To je jedini način da proživi još koju godinu.
Na svoj način, kažem ja. I koliko sam glupa bježim tek kad platim do kraja porez.
Ne plašim se ja crne marice i raznih zatvora. Moji su razlozi druge vrste, ali neću ih spominjati, ionako mi nitko ne vjeruje.
I evo me. U potrazi sam za sigurnom lukom, ali u blizini nekog mjesta zbog pijenja kahvice u kafiću, a ni topli tuš m ne bi loše došao. Toliko o ekologiji
Od nečeg su sigurno morati odustati, ali okvirno....
A zašto čovjek imaginarij ?
Jer sam moguće promašila temu, a rok mi je istekao.
Post je objavljen 09.06.2010. u 10:25 sati.