Marketing
Canadian GP 2010: Gilles Villeneuve 11.-13. lipnja
Prva utrka: 8. listopada 1978.
Dužina kruga: 4 361 metara
Ukupno krugova: 70 (305.270 km)
Najbrži krug: R. Barrichello - 1:13:622 (2004, Ferrari)
Postolje 2008.: 1. R. Kubica - 2. N. Heidfeld - 3. D. Coulthard
Povijest:
Velika nagrada Kanade je premještena u Montreal 1978. godine pošto je staza Mosport Park smatrana starom i previše opasnom. Stara staza izgrađena je 1967. godine oko mjesta gdje se održavala izložba Expo '67 i predstavljala je kombinaciju staze izgrađene za utrke i jednog dijela koji se je vozio po ulicama. Downtown Montreal, nova staza, izgrađena je nedaleko od te stare staze.
Dovoljan je samo jedan pogled na samu stazu da bi se o njoj stekao dojam. Ovo je iznimno teška staza i zahtjeva potpunu pripremljenost kako bolida tako i vozača. Prva šikana zna iznenaditi i najbolje vozače svojom težinom, a tu je i zavojiti dio koji vodi do vrlo oštrog Senninog zavoja iza kojeg dolazi lijevo-desni "S" zavoj.
Prva utrka na ovoj stazi donijela je lokalnom junaku Gillesu Villeneuveu prvu pobjedu. 1982. godine staza je preimenovana po njemu da bi se očuvalo sjećanje na njega. Iste godine dogodio se jedan tragični događaj u kojemu je smrtno nastradao jedan vozač. Bilo je to u prvom krugu kada je Riccardo Paletti naletio na zaustavljen i ugašen Ferrarijev bolid koji je vozio Didier Pironi. Sudar je bio stravičan te je u njemu život izgubio Paletti.
Međutim najčudniji završetak utrke koji se još pamti u Montrealu je bio kada je Nigel Mansell počeo prerano slaviti svoju pobjedu te mu se ugasio i stao Williamsov bolid. Iznenađeni Nelson Piquet koji je do tog trenutka bio drugi sa lakoćom je ostvario pobjedu i to svoju posljednju vozeći Benettonov bolid.
Michael Schumacher je vozio do pobjede u sezoni 1997. na toj stazi nakon skraćenja utrke zbog toga jer je Olivier Panis u izlijetanju u potpunosti uništio svoj bolid te je u nesreći slomio nogu. Godinu dana poslije 1998. održana je utrka koju su mnogi poslije nazvali derbi uništenja, a koji je počeo odmah u prvom krugu. Crvena zastava je odmah istaknuta nakon što je Jordanov bolid koji je vozio Ralf Schumacher stao odmah u startu te je tako izazvao pomutnju među vozačima.
Kada su vozači došli do prve šikane Benettonov bolid Alexandra Wurza je prešao preko travnate površine, udario u bolid Jeana Alesia preletio ga te se dva puta okrenuo. Ta je nezgoda izbacila u startu četiri bolida, Trullijev, Alesijev, Herbertov i naravno Wurzov.
1999. godine tri su svjetska prvaka izgubila kontrolu nad svojim bolidima u zadnjem zavoju. Damon Hill u svojoj zadnjoj utrci u Kanadi prije napuštanja Formule 1, Jacques Villeneuve vozeći BAR-ov bolid i Ferrarijev vozač Michael Schumacher.
Mika Hakkinen je pobijedio u toj utrci.
Međutim u sezoni 2000. Michael Schumacher vrlo sigurno odvodi oba Ferrarija do dvostruke pobijede. Giancarlo Fisichella se morao zadovoljiti sa najnižom stepenicom na pobjedničkom postolju.
2001. je u drugoj polovici utrke započela padati kiša. I dok su svi vozači bili prisiljeni otići dva puta u boks, Giancarlo Fisichella je sa prvim ali ujedno i zadnjim ulaskom stavio kišne gume. Upravo ova briljantna strategija mu je osigurala mjesto na podiju. No unatoč tome, pobjednik utrke je bio Ralf Schumacher dok je pobjeda u iduće dvije godine pripadala njegovom bratu, Michaelu.
2004. pobjednik je ponovo bio Michael Schumacher koji je postavio novi rekord postavši jedini vozač u povijesti Formule 1 koji je pobijedio na jednoj Velikoj Nagradi čak sedam puta. Drugi je završio njegov mlađi brat, Ralf Schumacher, dok je najniža stepenica postolja pripala Rubensu Barrichellu. Nakon utrke vozači Williamsa i Toyote bili su diskvalificirani zbog prevelikih hladnjaka za kočnice.
Zbog ove tehničke pogreške, Ferrarijevi vozači proslavili su petu dvostruku pobjedu sezone, a Jenson Button je zabilježio još jedno treće mjesto u nizu.
Iduće godine pobjedu je slavio Kimi Raikkonen ispred Ferrarijevih vozača, Michaela Schumachera i Rubensa Barrichella koji je stigao do trećeg mjesta nakon što je utrku startao iz boksa zbog problema s mjenjačem.
Pobjednik utrke mogao je biti Juan-Pablo Montoya u McLarenu, no bilo kakve šanse za slavlje propale su nakon što je dobio crnu zastavu zbog izlaska iz boksa u trenutku kada je na semaforu bilo upaljeno crveno svijetlo. U trenutku kada je primio kaznu, Kolumbijac se nalazio na drugoj poziciji.
Nakon što je 2005. odustao zbog vlastite pogreške, Fernando Alonso se 2006. vratio po pobjedu u Kanadu. Uz Španjolca, na podij su se plasirali Michael Schumacher i Kimi Raikkonen. Finac je imao gotovo zajamčeno drugo mjesto, no zbog prljave staze, Kimi je napravio pogrešku u predzadnjem krugu utrke dopustivši tako Schumacheru da zauzme srednju stepenicu na pobjedničkom postolju.
2007. godine, Lewis Hamilton je na kanadskoj stazi stigao do svoje prve pobjede u F1 karijeri. Britancu su se na pobjedničkom postolju pridružili Nick Heidfeld i Alex Wurz. Osim po Hamiltonovoj prvoj pobjedi, ova V.N. Kanade ostat će zapamčena i po teškoj nesreći Roberta Kubice u BMW Sauberu koji se izvukao tek s lakšim potresom mozga i uganutim gležnjem.
2008. je dvostruku pobjedu odnio BMW Sauber s Robertom Kubicom i Nick Heidfeldom. Ovo je ujedno bila prva pobjeda za njemačku momčad i prva pobjeda za Poljaka. Kubica je nakon te pobjede preuzeo vodstvo u poretku vozača. Treći je bio vozač Red Bulla, David Coulthard.
Iduće godine, Formula 1 je zaobišla Kanadu. Zbog financijskih poteškoća, utrka na stazi Gilles Villeneuve nije uspjela zadržati svoje mjesto u kalendaru.
Prijašnji pobjednici:
2008: R. Kubica (BMW Sauber)
2007: L. Hamilton (McLaren)
2006: F. Alonso (Renault)
2005: K. Raikkonen (McLaren)
2004: M. Schumacher (Ferrari)
2003: M. Schumacher (Ferrari)
2002: M. Schumacher (Ferrari)
2001: R. Schumacher (Williams)
2000: M. Schumacher (Ferrari)
1999: M. Hakkinen (McLaren)
1998: M. Schumacher (Ferrari)
1997: M. Schumacher (Ferrari)
1996: D. Hill (Williams)
1995: J. Alesi (Ferrari)
1994: M. Schumacher (Benetton)
1993: A. Prost (Williams)
1992: G. Berger (McLaren)
1991: N. Piquet (Benetton)
1990: A. Senna (McLaren)
1989: T. Boutsen (Williams)
1988: A. Senna (McLaren)
Source: f1-hr.com / youtube.com
Post je objavljen 08.06.2010. u 14:44 sati.