Morska osa
Ah, ljubav je priča bez smisla
s vječnošću u prsima i na ramenima
Ti bi da ti govorim o plodnosti, da ti pišem erotsko, da ti skidam pornografiju iz pogleda, ti djevojko, da te slikam dok se namještaš na korzu poput Rubensova kita na kopnu.
Ali sada neću, i ne mogu, jer si presitna prculja za moju udicu. Prevelik zalogaj za pisati.
Priče o ljubavi nisu doli priče o prvoj ljubavi. Priče o seksu nisu drugo doli priče o nedoživljenim bitkama, neispunjenju. To je užitak, svanuće boli, sakatost pred ogledalom. Zato neću pisati o tebi kad pišem ljubavnu, zato ću te poderati ispočetka dok te ne prepričam u prvom licu.
Vjeruješ u anđele, a htjela bi podati nešto sočno ekranu. E, to tako ne ide. Oni su bez okusa, spirit drška pera, vjetar koji se obija o katanac. Tu čuvaš međunožje za riječi. Nema tu ljubavi.
Možda strast bi bila primjerenija, učtivija... Možda, ali znam da je pohota kojom kušaš poeziju, cigaretu, vino, hranu, najubojitiji libido koji će ti svezati uže oko vrata. Jednog dana, neprimjetno, biti ćeš mrtva i vedro dočekivati svitu povorke. Kad začepiš svaki propuh u svoje riznice, dijeliti će fotografije tvoga tijela za koji dukat ili papir sa likom Isusa.
To se tako događa, odvija bez znanja ljubavnika, bez čednosti, bez bića radosti. Te dileme koje te žderu, misliš da su ljubavne. Uh, vođenje ljubavi, izvođenje na pozornici intimnih prozora, ili poljubac u kasnoj sedamnaestoj.
- Kidaj dalje, lopove! Rekoše njegove dvadeset tri godine više. Dalje su ponavljanja. Dalje su pristajanja. Tražim temu za razgovor o ljubavi. Potpisujem, odjekujem kao neretvanska mandarina kad pogodi pajaca iz Velebitske snice. Piši, draga; ptice, molitve, svila usana. Pretjerivanje u instinktima može se izraziti na vrlo pogodan, podatan način. Ali neću, neću, ne dam...
Ljubav je krv, metak u čelo, i ona može spasiti samo ukoliko pogođeni leži dovoljno dugo navodno mrtav da pomisliš da se neće povratiti. Onda se dogode čuda, onda se sjeti ljubav.
Pa prvo odrastanje.
A možda da napišem kurac, pička, jebanje, falus, vilendorfska kurva, vulvica lava, jer se seksualnica isprepleće na istom notnom zapisu kroz nedovršeno vrijeme, i svako vrijeme.
Vi bi nešto delikatno, okej, onjušila sam crnca, lažu o mirisima, manijakalno uredni smrde po domestosu ispod pazuha, obično uredni mirišu po after brijanju i neupadljivoj kremi za lice, a ovi drugi kako, ne znam, valjda kao kad putuješ iz Zaprešića do Ilice, u presjedanju se izgube osjeti za ljude. Splovilo je normalnih gabarita, ovisi što predmnijevate kao normalno. No kako je najučinkovitija higijena mentalna higijena, ako zamislite, ispod rublja mogu kriti nuklearni reaktor.
No, nastranu sa tim, ovdje se ipak radi o odrastanju, zato ti, ljubavi, šaljem jednu pjesmu upoznavanja.
Moju i tvoju:
Kada umrem sahranite me golu
najbolje se ševit u platnu odra,
tako od početaka znaš kraj će doći,
najsigurnije je za poneke žene kao što sam ja.
I ako me čuješ, slobodno se javi. Bez umiranja, naravno, za reprodukciju ljubavi.
Protiv nedoraslih maštarija i fantazija, a za to da se dogodi čudnovata, umiljata opsjena kojoj ćemo sagraditi temelje na živom blatu. Ta ljubav, umijeće opstanka. To nešto mrklo što oživljava i sahranjuje čovjeka.
Post je objavljen 08.06.2010. u 10:33 sati.