Oh, dođoh sa velikih visina.
Blažen među svetima
Tražen među krivima...
Koračaš bodljikavim putevima..
Nosiš teret tuđh grijeha..
Krilima lagano zalepršaš..
Pahulje ljubavi pospeš po tlu...
Osmijehe na licima stvaraš...
Ali i dalje u dubini znaš i osjetiš
da nije sve tako krasno...
Nisi sretan,
nemaš ono što ti želiš.
Padaš...
Padaš duboko...
Legneš na užareno tlo
i čekaš
i čekaš...
''Bože molim te prihvati me,
uvjek sam s tobom bdjeo
dok nikoga blizu nije bilo,
znaš da mi je žao i krivo,
znaš da mi je žao što sam htjeo,
jednu želju da mi daš.
Uvjek sam čezno čekao,
tvoj blagoslov stekao,
ali sada te stvarno molim
dopusti me da iskreno volim.
Klečim i molim te
Ostavi me sad.
Idem dalje crnih krila,
krvave duše i srca gnjila.
Zalepršam svojim polomljenim krilima tame
Oh princu moj, učini da svi pate.
Osim onih kao što sam ja,
njima neka sreća uvijek bude prisutna.
Post je objavljen 08.06.2010. u 07:16 sati.