Sjedio je tako udobno zavaljen u svoj odavno isluženi trosjed, i milovao je mozak... friško izvađen iz vlastite glave... i mozak je preo... umjesto mačke...
Sjedila je tako udobno zavaljena u svoju isluženu fotelju sa oglodanim bočnim stranicama,... držeći u rukama vlastitu glavu... netom ,friško otrgnutu sa obližnjeg glavodrveta gdje je, kao i obično, nekoliko glava dozrijevalo, neke za kompot, neke za rakiju, a jedna, ona najzrelija – za ramena.
Staru bi glavu obično bacala u komunalni otpad, bez razvrstavanja, jer, kad je zadnji puta pitala komunalce, glavu nisu našli na popisu bio-razgradivog otpada i stoga nije dobila niti kantu za to, budući nema vrta oko stana.
Ustao je, sveudilj držeći mozak u rukama... i u trenutku kada je shvatio da, zapravo, više nema što upravljati njegovim pokretima... kak o je ustao, tako je i pao... a mozak je prestao... presti... nije više imalo smisla, ionako ga nitko ne bi čuo.
Ustala je i približila se ogledalu kako bi namjestila glavu, ali, kako nije vidjela, tako je otvorila prozor umjesto kupaonskog ormarića i nagnula se, bijući kratkovidna, malo previše... ostala je glava na prozorčiću i tijelo na ulici, desetak katova niže, dežurnom forenzičaru na diku i čuđenje.
Pouka ove priče: - ne gubite glavu zbog sitnica i ne čupajte mozak, pokušajte s kosom.
Ćelavi su opet u modi, sudeći barem po Ćelavoj pjevačici.
Hvala Beduinu i Daniilu Harmsu
Post je objavljen 07.06.2010. u 20:03 sati.