Godinama sam slušao Roberta Zimmermana i sanjao njegov nastup u mome gradu.
Živjeli i pjevali smo zajedno, te bili sretni u tim snovima. Bili su to dani sreće kojih tada nismo bili svjesni.
Jutros sam kod Zdenca života sreo Boba, čak smo si mahnuli te izmijenili poglede. Večeras on svira u mom gradu dok ja ležim u svom krevetu.
Sanjam a snova nema, sve realno kao u životu. Danas svaki san bezobrazno izgleda poput jave, a stvarni život je daleko od sna.
Snovi su se negdje u mraku izgubili, a sa njima su i sretni dani odlutali.
(Zagreb. 7. 6. 2010.)
Post je objavljen 07.06.2010. u 15:19 sati.