Pregled posta

SJAJNI, ROSNI SVIJET ZORE

(1991.)

svježa je rosa isprala tragove noćnih zala
svježe djevojčice i lepršave šarene haljine vraćaju toplinu dana
uzavreli pogledi i bludni osmijesi
sve se to broji u završnoj borbi
još jedno mamurno jutro je svanulo
i kao neka stara, dobra navika; ja bježim
bježim pred prvim zracima sunca i pogleda strogih gospodara
ljubomornih žena
ni traga jučerašnjem opuštanju
ni traga sinoćnjem tulumu
punom pijanstva i grijeha, strasti i smijeha
još samo zalutali oblaci dima kruže oko stvari
i miris uzdaha i požude isijava iz naših tijela
iskačem kroz prozore i zapinjem o listove cvijeća
pokrećem lavinu kapi rose koja hita ka svome nestanku
i kad bih rekao da mi je žao
ništa više ne može spasiti njihovo propadanje
sve do mog slijedećeg bijega u skutima jutra
sa zorom koja puca u noć svojim rosnim sjajem
i ptice pjevaju neku novu, nikad ispjevanu melodiju
zastajem sred ulice i slušam te tonove
nova žudnja me pookreće
sve je tako svježe kao novo buđenje iz starog sna
miris tijela daje mi znake za novi juriš
uzimam zrak i punim pluća želeći zadržati to bogatstvo
gubim se u gužvi procvalih djevojčica
tek stasalih za požudu i ljubav
kao kapi rose u zoru padaju gubeći se u beskraju svojih strasti
i njihov nevini sjaj već noćas možda neće biti isti
to zora me podsjeća na blud i grijeh
a nevinost sjaja i zaludnost borbe za svetost
sve se to broji u zadnjoj rundi
zato pijem rosu koja pada iz naručja zore
upijam zvukove koji nadilaze stvarnost
i gutam mirise
osjećam ljubav u grudima djevojčica i osvježenih žena
zora je dozvala krvavo sunce i došao je tren
kada se moram kao vampir sakriti iza zavjesa
i zaspati usnuvši neki novi sjajnijni svijet