Decembar2001
Svjedokinje
Dok je zapad još gorio u narančastoj boji velike pospane sunčeve kugle, niz divlju rijeku, koja je grad dijelila na dva dijela, spustio se kao skijaš niz svoju stazu, svježi ljetni dašak povjetarca.
Obletio je oko mojih tamnih i svježe depiliranih nogu, pa mi kao mali divljak podigao rub suknje. Uz zavodljivi „Ah!“, uhvatila sam krajičak suknje i povukla ga prema dolje.
Naravno, i to ga je palilo.
„Što je, ljubavi!“ – upitao je, držeći me čvrsto za ruku, da bi ju privukao prema sebi.
„Ma, ovaj ludi vjetar. Trebala sam odjenuti hlače.“ – šalila sam se i dodala:
„Lud si... vidjet će nas netko.“
Koračali smo popločanom stazom na šetnici pored rijeke. Oboje smo gorjeli od želje da što prije stignemo do našeg zidića. Onih nekoliko svjetiljki još uvijek su, kao napuštene starice, stajale u svom mraku. Naravno, bili smo duboko zahvalni svomu gradu što se ne žuri osvijetliti najljepši i najsvježiji dio grada u vrelim ljetnim noćima, jer smo se barem tu do mile volje cmakali bez radoznalih pogleda.
Razočarano sam uzdahnula kad sam čula da iz pravca našeg zidića čujem ženske glasove. Sjedile su na stepenicama koje su se spuštale prema ostacima zapaljene kuće.
Iako sam bila zinula da mu ispričam dogodovštinu sa Sandrom, zašutjela sam i sačekala dok je on na hrapavi beton zidića spuštao papirnati ubrus da bih ja mogla sjesti na čisto.
Jedna od njih je šutjela, a druga vodila glavnu riječ tako iritantnim glasom, da sam dobila silnu želju da ju uhvatim za usta i viknem:
„Ušuti već jednom i pusti curu na miru. Nađi drugu žrtvu i svojom ispraznom filozofijom liječi komplekse na nekom drugom. Tebi treba dobar seks!!!“
Podigla sam suknju iznad koljena sa obje ruke, stala ispred svog voljenog muškarca pa ga opkoračila i zagrlila oko vrata.
„Luda si! Vide nas“ – šaputao mi je svojim promuklim glasom na uho, a ja sam osjetila kako mi se para utroba od uzbuđenja. Jednu ruku sam zadržala na njegovom vratu, a drugom mu otkopčala patent na lanenim ljetnim hlačama. Lagano je uzdahnuo zbog olakšanja, kad je njegov nabrekli ud dobio više prostora.
„Maza moja...“ – šapnula sam mu u uho i zavukla ruku ispod bijelih bokserica.
Nisam više mogla čekati. I dalje sam se jednom rukom pridržavala oko njegovog vrata, a drugom svukla gaćice niz jednu nogu, pa onda niz drugu. Glas dominirajuće cure parao je gusti mrak kao kotrljanje lavine niz planinu. Prihvatila sam svoju mazu i smjestila ga među svoje noge.
„Ludice moja...“ – šaputao mi je, a znala sam da mi je duboko zahvalan na mojoj drskosti. Nije se micao. Prepustio mi se kao i uvijek do sada. Uživao je u divljakuši koju je probudio u meni i bio ludo zaljubljen. Micala sam kukovima nježno i suzdržano, a on mi je kao reporter prenosio:
„Gleda nas... ah... mmm... mislim da zna što radimo...“
Ja sam se samo nježno micala i dahtala na njegovom uhu.
Ni danas ne znam da li je to bio najbolji seks zato što me uzbuđivala pomisao da nas netko gleda; da zna što radimo; da je luda od ljubomore što sam drska i radim to tu njima, ispred nosa, koje su došle prije nas.
Sjećam se samo da je u trenutku kad sam htjela ječati od slasti i zadovoljstva uhvatio rukom moju mazu i spustio ga niz moju nogu, a ja sam osjećala toplinu njegovih sokova i željela da mi ga vrati nazad.
Dok se sa vjetrićem niz vodu do nas spuštala glazba iz vrta obližnjeg restorana, svjetlost farova automobila koji je prelazio most obasjavala je dva para ženskih nogu kako odlaze sa stepenica niz popločanu šetnicu pored rijeke.
Post je objavljen 07.06.2010. u 09:09 sati.