Kategorija: Iz drugih medija
HRsvijet OTKRIVA ZA VAS: Pozadine priče o monolitu u Rijeci (II.dio)
U seriji članaka koja slijedi na našem portalu, pokušat ćemo našim čitateljima objasniti i razotkriti jednu od najvećih zavjera protiv čovječanstva, koja se uskoro priprema pod ezoteričnim konceptom : Jedan svijet - jedna religija (One world - One religion). Monolit koji se nedavno pojavio na riječkom Korzu, nije nipošto bezazlen znak da je taj plan okultnih tajnih društava blizu realizacije te da Hrvatska u tom pokretu ima značajnu ulogu na svjetskoj razini.
Organizatori happeninga u Rijeci su u čudu i nevjerici prokomentirali moj prvi članak na ovu temu. Čak su u ironiji rekli da je dobro da im dajem besplatnu reklamu te medijsku pažnju koju inače nikada ne bi dobili. Mislim da će im sa svakim slijedećim člankom osmijeh na licu polako zamirati, jer postoji još puno, puno toga za reći o simbolici monolita, Arthuru Clarku, Rijeci i ljudima koji stoje iza slavljenja ličnosti kao što su bili Arthur Clarke i Nikola Tesla. Naime, postavljanje monolita je predstavljalo samo uvod u puna dva mjeseca dugu manifestaciju, kojoj se odaje počast ovoj dvojici znanstvenika. Dva mjeseca je prilično mnogo i sugerira da ljudi koji organiziraju tu priredbu iznimno cijene spomenuti dvojac, gotovo da bih rekao da to graniči s obožavanjem i stvaranjem kulta ličnosti.
Ne sjećam se, naime nijedne manifestacije u Hrvatskoj koja je trajala toliko dugo, pa mi je već u startu to čudno i sumnjivo. Zašto baš Arthur Clarke i Nikola Tesla? Zašto baš 2010.? I zašto baš Rijeka? Idemo po redu i otkrivamo Vam nekoliko zanimljivih i u javnosti prešućenih detalja o stvaranju i životu spomenutih znanstvenika. Počnimo sa Arthurom Clarkom....
Sir Arthur Clarke je svakako jedan od najprodavanijih svjetskih autora 20.stoljeća; njegove "Misterije svijeta" su bile obavezna lektira u kućnim kolekcijama knjiga, a generacije srednjoškolaca su put prema "tajanstvenom i nepoznatom" otkrivala kroz njegove znanstveno-fantastične romane. Osim što je bio nevjerovatno kreativan i plodan pisac te uz Isaca Aasimova najistaknutiji predstavnik SF-romana, Arthur Clarke je bio i genijalan znanstvenik, a znanstvena povijest će ga pamtiti kao tvorca ideje geostacionarnih satelita kao osnove globalne telekomunikacijske mreže. Bio je i fizičar, matematičar, publicist te jedan od najvećih promicatelja znanosti svog vremena. Najvažnija njegova uloga ipak je bila ona, koja ga je definirala kao svojevrsnog "gurua", koji je čovječanstvu objašnjavao kako će živjeti u budućnosti.
Njegovo vizionarstvo je bilo toliko nesvakidašnje, da se s njim po tom pitanju još može mjeriti samo briljantni Jules Verne, jedan od Clarkeovih uzora iz djetinjstva te još jedan kontroverzni pisac, o kojem će biti više riječi u nastavku ove kolumne. Arthur Clarke je , primjerice, još 1940. “vidio” da će čovjek prije drugog tisućljeća sletjeti na Mjesec, no budući da je bio ispred svog vremena zamisao je automatski bila odbačena. Još 1982. godine, u doba "hladnog rata", i kada za to nije bilo nikakvih naznaka, Clarke u svojoj knjizi opisuje Američko-sovjetsku misiju na Jupiter 2010. Kolaps moćnog Sovjetskog Saveza se tada vrlo tepko mogao predvidjeti, no Clarke je bio u pravu, jer danas međunarodnu svemirsku postaju koriste i razvijaju Amerika i Rusija, zajedno sa 11 europskih zemalja.
Tu se sada neminovno nameće pitanje o porijeklu Clarkovih vizija, tj. da li su one bile zaista samo plod izvanrednog talenta, mašte i imaginacije, ili je pak Clarke bio usko povezan sa krugom ljudi na vrhu svjetske piramide vlasti; ljudi koji sve planiraju pedeset godina unaprijed, a njihovi planovi se gotovo sa stopostotnom sigurnošću i ostvaruju. Kad znamo kakve su sve tehnologije i "čuda tehnike" danas na rapolaganju djeci koja proučavaju svoje "Iphone telefone", možemo samo pretpostaviti kakvim tajnim tehnologijama raspolažu NASA i ostale američke državne službe. Da li je, dakle Sir Arthur Clarke bio moderni Nostradamus, ili je imao uvid u određene "tajne", koje su nama običnim smrtnicima nedostupne? Polazim u obranu svoje teze da je to bilo upravo tako; tj. da je Arthur Clarke zapravo izabran od svjetske elite, da bude nešto poput biblijskih proroka, u alternativnoj bibliji koju ti ljudi uporno sastavljaju, a sve sa ciljem kako bi poništili i obezvrijedili autentične biblijske proroke i predviđanja o kraju svijeta.
Krenut ćemo s nekoliko "pikantnih" detalja iz Clarkeove biografije, koji ovoj gornjoj tezi neosporno govore u prilog:
1. Arthur Clarke je u mlađim danima, po pitanju religioznosti stajao na pozicijama "deizma", dakle iste one struje kojoj su pripadali primjerice Charles Darwin, Maximilien Robespierre i J.W.Goethe, ali i gotovo svi potpisnici američke "Deklaracije nezavisnosti", koji važe za "očeve Sjedinjenih Američkih Država". Svoju "deističku vjeroispovijest" tako su otvoreno potpisivali i Thomas Jefferson, i Benjamin Franklin, a također i prvi američki predsjednik - George Washington. Znakovito je da su svi nabrojani bili pripadnici masonskih loža, koje su deističko vjerovanje u Boga kao inicijatora stvaranja, a zatim pasivnog promatrača zbivanja na ovom svijetu, preuzeli kao službenu masonsku religiju. Tako se u svim masonskim ložama priseže vjernost "Velikom arhitektu svemira", što u potpunosti odgovara i viziji "deističkog Boga", u kojeg je vjerovao i Arthur Clarke.
2. Svoj religiozni deizam, koji u suštini nije ništa drugo nego perfidni pokušaj relativizacije Boga, Clarke je u starijim godinama sasvim odbacio, pretvarajući se u klasičnog agnostika i kritičara svih monoteističkih religija. U jednom intervjuu iz 2001., Clarke je izjavio da su isključivo religije krive za većinu ratova i sukoba na Zemlji te da je bilo kakva vrsta klasičnih religija koje sada postoje, suvišna u "novom svijetu koji se treba roditi." Po svemu ovome vidimo da se Arthur Clarke savršeno uklapa u naum "Velikih arhitekata ovoga svijeta", koji pod svaku cijenu žele uništiti sve monoteističke sustave vjerovanja u Boga i ustanoviti jednu novu religiju - u kojoj bi se ljudi klanjali zmaju iz Ivanovog Otkrivenja.
3. U više Clarkovih romana apostrofira se da je glavni cilj čovječanstva "transformacija" u jedan viši oblik "proširene svijesti", a tu tezu Clarke najviše obrađuje, osim u "Odiseji u svemiru 2001.", u jednom od svojih ranih romana, "Kraj djetinjstva" iz 1953. godine. Zanimljivo je da je samo nekoliko mjeseci nakon Clarkova romana, izašao također i, u ezoteričnim krugovima kultni roman Aldousa Huxleya - "The Doors of Perception", koji je Huxley napisao eksperimentirajući s halucinogenom drogom meskalinom, pokušavajući na taj način preteći "prirodno proširenje svijesti" o kojem je Clarke pisao. Izrazite tematske sličnosti pronalazimo i u romanima "Patent Pending" Arthura Clarka, odnosno "Brave new world" (Vrli novi svijet), koji je Huxley izdao još 1932. Aldousa Huxleya smo na ovom mjestu, iako je riječ prvenstveno o Arthuru Clarkeu, jednostavno morali spomenuti, zbog činjenice da je upravo Huxley bio jedan od pionira tzv. "New Agea", a njegovim eksperimentima s halucinogenim drogama su bili posebno oduševljeni popularni "Beatlesi", koji su ga smatrali svojim "duhovnim guruom". Trebaju li nas stoga uopće čuditi stihovi poznate Lennonove pjesme "Imagine", koja govori o Novom svjetskom poretku: "Zamisli da nema država, religije i Raja - a svijet je jedno veliko Bratstvo". Zanimljiva je i činjenica da je Huxleyev djed Thomas Henry Huxley, bio jedan od najcjenjenijih britanskih biologa 19.stoljeća te gorljivi pristalica "Darvinizma." Thomas Henry Huxley je bio i osnivač i danas cijenjenog prirodoslovnog magazina "Nature" te predsjednik Britanskog kraljevskog društva (1883-85).Činjenica da je rođeni brat Aldousa Huxleya, Julian Huxley, bio prvi generalni sekretar UNESCO-a (1946-48), dovoljno govori o značenju tradicije i krvnog srodstva u masonskom planu osvajanja svijeta te organizacijama poput UN-a, koje služe kao garancija ostvarenja tih ciljeva.
Vratimo se, međutim na glavnog junaka naše priče, Arthura Clarka. Nije, naime nikakvo čudo da se stvaralaštvo Clarka i Huxleya toliko isprepliće i dodiruje, jer su ta dva pisca imala zajedničkog uzora, pionira SF i utopističke literature 20.stoljeća te tvorca ideje o vremeplovu - H.G.Wellsa. Odlučujući utjecaj ovog tajanstvenog čovjeka na ideje i stvaranje mladog Arthura Clarkea, kao i povezanost ideologije H.G.Wellsa sa najnovijim politčkim zbivanjima kojih smo svjedoci u današnjem vremenu, zahtjeva jedan posebni odjeljak ove priče. Stoga u petak na našim stranicama pročitajte tko je bio H.G.Wells te zbog čega je njegovo dijelo ključno za razumjevanje Clarkovog opusa, ali i kompletne političke zavjere, koja je krenula iz majke svih konspiracija protiv modernog čovječanstva - Velike Britanije....
AUTOR: Boris Kolak
http://www.hrsvijet.net/
Post je objavljen 07.06.2010. u 08:06 sati.