Marketing
O pribriji i poljupcima...
Ima jedna Sage Francisova pjesma u kojoj kaže da nikad nije posegnuo za poljupcem a da ga prethodno nije zaslužio. Odmah ću da priznam da u svojoj bogatoj bariteljskoj karijeri nisam uvijek bio baš tako fin. Bilo je večeri kad bih iz nestrpljivosti zbrzao u igri te krenuo da poljubim šinjorinu, iako za to nisam imao pravo. One bi se tad najčešće naglo izmakle, ostavljajući me bez plusa i bez ikakve šanse da te večeri zabrijem. Ujutro bih se žderao, jer sam znao da bih došao do poljupca samo da sam pričekao još par trenutaka. Kažem najčešće jer je bilo i takvih šašavih šinjorina koje su pristajale na sve. Ali to su bili kratki i bezvezni poljupci koje ni ne ubrajam u neko zanimljivo iskustvo.
Sad sam puno oprezniji, kad mi srce počne tući gledam da ostanem skuliran, a uvijek imam na umu i maksimu Buljofora Zlatoustog, mojeg kompanjona koji mi je i prvi pokazao Sagea Francisa, da se djevojkama isključivo prilazi sprijeda. To zvuči samorazumljivo, ali kad ste vani pogledajte na koje sve načine ekipa bari. Sjećam se jedne scene od prije par godina kad nisam poslušao njegovu poduku. Bio je film festival i zima, pa je Itd bio krcat. Jedan je naš poznanik svirao, tad smo još s njim bili u ljubavi, a ispred mene plesala je jedna šinjorina. Znao sam je već otprije, susretali smo se na Cvjetnom, no nisam nešto osobito na nju obraćao pažnju. Međutim, sad je bila skockana i ja sam se na momente pitao je li to zaista ona. Nisam joj prišao sleđa, to bi naravno stvarno bilo glupo, ali desilo se nekako da se ona priljubila uza me. Sve se to odvijalo u plesu a da nismo prozborili ni jednu riječ. Položio sam ruke na njezine kukove, a ona se začudo nije opirala, već je izbacila dupe i pritisnula moje međunožje. E sad je ona preuzela inicijativu. Želio sam da se skuliram, ali moj je ud postajao sve krući. Bilo mi je neugodno, pa sam se na tren odmaknuo od nje kako bi ga na brzaka pričvrstio remenom. Taj je moj čin bio prostački, ne znam je li me netko spazio, no što sam drugo mogao. Plesati tako cijelo vrijeme? U svakom slučaju, tu je naša igra stala, bilo mi je glupo da još jednom ponovim istu tu radnju. Do poljupca nikad nismo došli, ali ne mogu se požaliti. Ta je naša igra na momente bila baš dobra! I poslije sam je viđao na Cvjetnom, uglavnom u menzi, uvijek bi spuštali naše poglede kad bi se mimoilazili, ni ona ni ja nismo imali petlje da se na kraju spanđamo.
Mogao bih još nanizati ovakvih pijanih dogodovština, skupilo se u izlascima takvih štorija, ali ne želim da mi post završi u takvom tonu. Tim više jer sam uskoro u Zagrebu i moram paziti na svoju dobru reputaciju. Da, imao sam i ja dobrih partija, ljubio sam se i ja kao u Canetovom postu u toaletu dok je njezin dečko bio pred vratima, ali nekako je ispalo da sam dosad uvijek bilježio ljubavne debakle. To su bile moje teme. Zato ću sada da ispričam jednu neobičnu epizodu o lijepoj šinjorini s Novokuzneckoj, kao uvod u ljeto, najljepše vrijeme za upucavanje. Naravno, samo za one koji ostanu u igri i ne odu na godišnji odmor!
Prošle subote bio sam sam u jednom klubu. Moja frendica s kojom stalno visim po Moskvi otišla je te večeri u Rjazanj, a ja nikako nisam želio propustiti dobar nizozemski elektro. Stajao sam za šankom i gledao što ću naručiti. Na par koraka od mene stajale su dvije lijepe djevojke, jedna je bila u lakoj, ljetnoj haljini, i kontao sam da me pogledava. Ali nisam tomu pridavao značenje, ovdje se to često događa. Uostalom, moj mobitel je pun brojeva svakakvih šinjorina koje sam dobivao pri takvim površnim kontaktima. Njima se nikad sutradan nisam javljao. Ispio sam čokanj votke i otišao da plešem.
Smjestio sam se u prvi red, između dj-a i društva koje je za mojim leđima plesalo. Pomalo sam se ludirao u plesu, dizao bih koljena visoko a onda ih polagano spuštao, praveći tako krupne i usporene korake. To je zajednički štos od mene i moje frendice. Ovdje su po klubovima uglavnom foliranti, pa se mi tako zezamo kako bi malo olabavili atmosferu. Sad mi je to već prešlo u naviku. Kad sam se na tren okrenuo, vidio sam da djevojka sa šanka stoji pored mene. Plesala je u zlatnim balerinkama. Preskočit ću sad onaj klasični dio pribrije o kojem je Cane već tisuću puta pripovijedao. Reći ću samo da me je u jednom trenu povukla za ruku, a zatim mi otkopčala dugme na mojoj košulji. Da se mene pita i više nego dostatno za jedan poljubac.
Ali nisam se žurio. Sjedili smo na crvenim jastučićima i lagano cugali. Ona je pila vodu; slamkom je non-stop mrvila malene komadiće leda, a ja pivo. To me je sve zajedno koštalo oko sedamdeset kuna. Pričali smo o Brijunima i našim otocima. Sad sam već bio blago pripit, pa sam oteo njezinu čašu i položio je sa strane, a drugu ruku prebacio preko njezinog vrata. Čak sam u jednom trenu površinom dlana ovlašno prešao preko njezinih grudi.
- Prestani!
No sve je to bilo u šali, u to sam uvjeren jer je sad šinjorina opasno približila svoje lice. Zar bi ona to napravila da je u mojoj gesti bilo nečeg vulgarnog? Krenuo sam da je poljubim, no ona me u posljednji tren spriječila pitanjem.
- Možemo li se ljubiti bez jezika?
Zastao sam na tren, dosad se još nisam susreo s takvom šinjorinom, i znam li se uopće tako ljubiti. A zatim rekao:
- Davaj!
I ja sam je poljubio.
Stajali smo ispred kluba i razmjenjivali brojeve, dok su nas taksisti zivkali. Ponudio sam se da je otpratim kući, nije zgodno da šinjorina ide sama po mrklom mraku, no rekla je da živi na pet minuta pješice. Zatim je podigla ruku i zaustavila mi taksi. Još smo se par puta cmoknuli, a onda sam ushićen od poljubaca sjeo u auto. Dok sam se vozio kući, bio sam fakat uvjeren da ću joj sutra poslati poruku.
ogipirogi
Post je objavljen 06.06.2010. u 22:55 sati.