Marketing
Krug...
Jutros sam se probudila s pjesmom gardelina na Ravnim njivama. Mirisom bora. Jučer u Sarajevu s mirisom lipe na Marijin dvoru. Lipanj. Ah, mirisi ljeta... Kakav je lijep osjećaj probuditi se. Znam neke koji su protiv svoje volje ostali u snu na Lovrincu ili na Barama (groblja). Najava akademika dr. Radmana kako će se živjeti do 150 godina za mnoge je stigla kasno. Nekima je ta vijest uljepšala jutro.
Meni, tenis...Igralo se, a mečevi nisu izgubljeni. Igru u parovima nismo završili. Robiju je došla žena s viješću da mu se majka ovoga jutra nije probudila...
Moja sućut...
Kratak izlet za blagdan u BiH započeo je posjetom Etno selu Herceg, tri kilometra ispred Međugorja, paljenjem šterika u svetištu u znak sjećanja na najmilije što spavaju snom pravednika, vožnjom iznad Mostara s pogledom na rezultat ratnog ludila; razvaljenu pravoslavnu crkvu, razorenu Šantićevu ulicu, novi- Stari most, križ na brdu i crkveni zvonik veći od zagrebačke katedrale...Svugdje tragovi vremena duhovnog jada & bijede...Vjerske isključivosti, prividne nadmoćnosti, više bahatosti, političke i nacionalne sljepoće...
Svi se nadaju besmrtnosti i dočeku obečanih 150 godina života.
A, minute na sahat kuli u Počitelju bespovratno teku...
U Sarajevu uvijek šok. Kolegice i kolege iz razreda, s faksa, neumitno stare. Sijeda kosa, očale, kape, šeširi, marame, skrivaju tragove vremena. On u mirovini, ona bez dojke, on bez žene, djeca u Americi, Australiji, Beču, Berlinu, Parisu...
Joj, Radmane, pretjeruješ s mogućim životom od 150 godina...
Posjeta dr. Osmanagiću i otvaranju radne akcije otkopavanja piramida i kopanja tunela u Visokom, Tukac i ja smo odgodili za neka bolja i suha vremena. Kiša nas je natjerala da se prije vremena dokopamo juga, Mostara, mostarske Tepe.
Krug smo zatvorili vožnjom kroz Metković,“ bosanskom rivijerom“; Gradac, Zaostrog, Drvenik, Igrane, Živogošće, Čaklje, Podgora, Tučepi, Makarska... Sjećanja naviru na ferijalne dane, picigin u Tučepima, balun i odbojku na tada još neotvorenoj magistrali poviše Podgore...
Makarska puna jedrenjaka. Gužva. Skoro kao u sezoni. Kip galeba i furešte, izlizane dojke od dodira za sreću, otvaraju pitanje kako to da nitko ne dodiruje „ macho mena“ za međunožje. Tukac ima objašnjenje; vremena su za“kurac“- da prostite. Sve se svelo na izležavanje i čekanje. Spomenik makarskom turizmu gdje se „galeb“ izvalio na leđa i pluta u betonu, govori o našem mentalitetu i odnosu prema shvatanju turizma. Dok je svijet aktivan, mi ležimo i čekamo da nas glade po dojkama i jajima. Da nam uplate akontaciju za odmor i da ne dođu.
U povratku smo kasnili zbog kolone svatova. Puževa kolona. Osjećaj kako se ni slavljenicima ne žuri u novi život. Život od 150 godina...
Između kvalitete i kvaniteta života uvijek biram ovo prvo.
Partija tenisa je partija, ali pobjeda, pobjeda je nešto više...
Sve u krug...
Post je objavljen 06.06.2010. u 17:21 sati.