Kako zaliječit razočaranja i loše stvari koje su nam se desile? Znam da postoji neki način, mora postojati način, da nađem put, da nađem izlaz, neki izlaz koji podaruje olakšanje i život i to smjesta i lako..mora postojati način da svoje stanje dovedem u besprijekorno. Da postoje putevi sreće,rješenje, bez obzira što smo učinili i koliko smo dugo bili nagriženi na nazubljenoj strani života. Negdje u sebi znam da nema razloga za tugu, da je moguće biti sretan, da postoje putevi sreće. Jeli uzalud pokušati sve zaboraviti, jeli badava ako se na taj način pokušamo izliječiti, ili ako pokušamo poništiti ta razočaranja? Možda su ta neka razočaranja neke osnovne stvari radi kojih nismo mogli spoznati život. Na kraju, može li proći itko bez da se razočara? Ovisi koliko dugo netko želi vjerovati u nešto što mu pomaže da se ne slomi. Neznam ustvari što to ja pričam, još nisam spoznala tajnu nekih stvari, do kraja...a ne mogu ni zamislit što će bit kad to doista shvatim. Već otprije mi prolazi misao kako......(već odavno, otkad sam bila klinka) nisam kriva što neke stvari ne štimaju, i zašto bi te stvari na koje ja ne mogu utjecati meni zauvijek blokirale radost, jer ipak ....smisao života nebi trebao biti neživljenje i ne-radost, već upravo obratno....
Sve mi je to o čemu promišljam još uvijek preapstraktno, do neke mjere, s misaone strane mogu razumjeti, ali nisam sigurna da to mogu osjetiti. Jer jedna je stvar nešto shvatiti, a druga je to osjetiti, živjeti.
Bi li bilo razumno i normalno da očekujem od sebe, ili od Boga da npr.više nikad ne osjetim umor, da više nikad ne osjetim prezasićenost, da nikad više ne osjećam potrebu za nečim jer to boli ako toga nema na vidiku? Možemo li moliti Boga da nam podari radost bez granica? Najviše što nam može ponuditi je droga, jer nema prirodnog načina za umrtvljivanje osjećaja, za sintetičku proizvodnju osjećaja. Ono- Bože, pomozi mi da ne vidim i ne shvatim, i da budem sretan i sit.
Post je objavljen 06.06.2010. u 14:14 sati.