ZonaO'Zona
Cinque stagioni
Njezine oči nisu plave, ali je plava posteljina u koju je zaronila nos. Ruke su joj čvrsto stisnute uz tijelo. To je njegov stan, njegov krevet, prostor, ali ona nije njegova. I neće biti. Dalje od njezine kože se ne može. On je grli je, diše joj u vrat. Točnije, teško diše i pri tome toplim zrakom pokušava nadražiti osjetljivu točku na mjestu gdje prestaje rasti kosa, a linija vrata se spušta prema leđima. Kako prozirno.
- Treba mi nježnost. Treba mi bliskost. Samo da me zagrliš i stisneš se uz mene. Ništa više. - šapuće joj na uho.
„Treba ti ona stvar“, najradije bi mu odbrusila. „Kakva bliskost, kakvi bakrači? Zašto jednostavno ne priznaš, digao ti se i diže se već danima, a ti ga nisi imao u što umočiti. Nećeš ni danas, ni u mene. Nećeš zato što to ne želim. Ne želim ni željeti jer znam što prodaješ pod nježnost. A ne želim ni zato što sam od jutros u istim gaćicama, slijepljena od znoja. Vonjam resko, sigurna sam. Ne da mi se“.
- Jebote, pa nismo djeca! – kaže joj.
- Nismo. Djeca ne piju kavu, a mi smo baš zbog toga došli kod tebe, čini mi se – odgovara mu, iako je sama sebi smiješna. Zna ona da kava uglavnom nije samo kava.
***
Njegove su oči plave, a posteljinu je jutros mijenjao samo zbog nje. Tri mjeseca samuje u svom novom domu, sasvim nepoznatom gradu i zaista mu treba žena. Možda čak ne toliko zbog seksa, koliko zbog osjećaja da je živ. Ponovno živ. Umoran je lova, taktika snubljenja, svih verzija svojih i tuđih „životnih“ priča. Hotelskih soba. Napokon ima dom i u tom domu ženu, a ova sada leži pored njega, potrbuške, kao sasječena breza; i nije mu jasno kakve bijesne gliste izvodi stišćući se u sebe, ne dopuštajući čak niti jedan jedini poljubac.
Dok su se vozili gradom on joj je pričao o svojim ženama i nekoj Ukrajinki. O ljubavi koju su imali prije sto godina. Velikoj, kakva se ne zaboravlja. Onoj u kojoj se ljubavnici isprepletu udovima, srastu jedno s drugim, ne raspoznaju u toj sljubljenosti tko je tko. Ne kupaju se, ne jedu, ne piju jer za to nemaju vremena. Možda bi ona i znala kakva je to točno ljubav, da nije spomenuo neki ljubičasti gel koji je navodno plutao svuda oko njih. Po zraku, stropu, zidovima male hotelske sobe, u kojoj bi neprekidno vodili ljubav tih nekoliko dana njegovog službenog posjeta Ukrajini. Njoj se više činilo da je soba mirisala po znoju, pičkici, spermi… jebanju, ali suzdržala se da mu to ne kaže. Barem ne tako grubo. Doduše, on priznaje da takav gel više nikada nije vidio. Ni sa jednom od žena koje je ljubio (a ljubio ih je), pa mu s ove distance nije sasvim čisto je li gela uopće bilo ili mu se sve samo pričinjalo.
- Jednom je moj bivši bjesomučno jurio preko granice, punih 200 kilometara, samo zato što sam mu poslala poruku da mi se dira. Žurio je da to obavimo skupa. Kad sam čula topot njegovih koraka na stubištu, poslala sam mu SMS da sam to učinila sama, jer više nisam mogla izdržati. – ona prekida njegovu priču o gelu.
Želudac mu se zgrči. Zašto pričaju o tome, pita se. Zašto mu ona stalno nabija na nos kakve je igrice igrala, o čemu je pričala dok su drugi ljubavnici dahtali nad njezinim tijelom? Ljute ga crtice o tuđim nabildanim i dlakavim tijelima, ljubavnim pozama, muškom opsjednutošću njezinom stražnjicom. Ne želi misliti o tome da je jednom od njih obećala plesati oko štange.
- Dosta! – dreknuo bi iz sveg glasa, ali odustaje jer ona je već započela novu priču.
- Imala sam ljubavnika koji je od mene stalno tražio da mu pričam o svojim tabuima. Mučio me je time. Kad mi je bilo najljepše poremetio bi me i poslao mi orgazam u tri vražje matere, ispitujući me o tome što još nisam probala, a silno bih htjela. Ovo ili ono.. Pa onda još i još… Kad mi je dosadilo, rekla sam mu kako izgaram od jedne želje. Jedne jedine. „Ok“, rekla sam mu. „Želim te gledati kako si četveronoške, dok te guzi drugi muškarac“.
Više nikada nije postavljao pitanja u sred seksa.A ja sam stvarno imala jednu jedinu želju. Tako običnu. Maštala sam o tome da me pojebe bez puno riječi. Da me pri ulasku u sobu čvrsto primi i položi na stol. Zadigne mi suknjicu i strastveno uzme, ne petljajući puno po meni. Zabije se u mene i jebe me, jebe… I ja jebem njega. Pri tome sam zamišljala kako ispod suknje nemam ništa osim samostojećih mrežastih čarapa.
- I?
- I ništa! kupila sam samostojeće mrežaste čarape, stala pred ogledalo, navukla jednu na svoju nogu i potom ga zvala na posao, sva uplakana. Nisam mogla doći do glasa od suza. Ridala sam mu u slušalicu kako me je guma na čipki stegnula oko bedra i iznad nje se spustila „sarmica“ od moga mesa. Bijelo, mekano bedro koje se prelilo iznad čarape, a koja je trebala izgledati tako sexy. Sve je trebalo biti tako sexy…
- Što ti je on rekao?
- Da sam luda. Da će doći za pola sata i izjebati me u sve rupe za koje znam, pa čak i u one za koje nisam sigurna da postoje. Na kraju se ispostavilo da me je najviše jebao u zdrav mozak. Svakodnevno. Višekratno. Svršavala sam serijski. Kad smo prekinuli sanjala sam ga. Bio je gol, debeo i dlakav. Na sebi je imao crne mrežaste najlon čarape. Tako mi je bilo lakše.
- Dođi. Legni pored mene. – kaže joj i zagrli je čvrsto.
***
Njoj se čini da su njegove oči sve više plave. Drečavije su od posteljine na kojoj leže. Toliko bolno plave da ih ne može gledati. Zato zažmiri i pusti ga da je ljubi.
Dodiruje je usnicama. Ljubi prste, dlanove, zapešća. Klizi niz njezinu ruke. Pomisli kako je pravi trenutak da mu se prepusti. Osjeti ga na trbuhu, listovima, stopalu. I nazad. Vlažna je. Priroda je čudo i ne da joj da spava. Živa je.
Pušta ga još dalje. Još niže. Da je svuče i položi jezik na njezinu pubičnu kost, preponu, pičkicu. Osjeti ga kako to radi nježno, polako. Dodiruje je tek vrhom jezika. Sve je na rubu. Presporo. I nju počinje hvatati nervoza. Želi sve to, ali žešće, grublje, silnije. Da jezik zarine duboko. Da prstima jedne ruke prodire u vreli otvor njezine pičke, a drugom rukom prebire po bradavici dojke. Da je stisne, pa otpusti, pa stisne… Postaje sve više nervozna.
- Daj, daj… - kaže mu – Stisni me. Zagrizi. Gurni mi prst. Dva. Jače.
Ziba se zdjelicom prema njemu, izvija, stenje. Sve dok on ne podigne glavu i za njom ne povuče topli jezik koji je maloprije titrao po njezinom klitorisu.
- Što je bilo? – pita ga zbunjeno.
- Ne mogu. Jebi me, ali ne mogu ovako. Osjećam se kao da smo zamijenili uloge. Ja sam Ti. Ti si Ja. Ne zna se tko je tu muško, a tko žensko. Tko je lovljen, a tko lovi! Osjećam da žanjem ono što sam godinama sijao.
- Opusti se. Daj da te ljubim – kaže mu, pa se spusti lagano prema njegovom sad već smekšalom udu. – Da te ljubimmm…
***
Oboje se već danima prave kao se nije ništa dogodilo. Zapravo, stvarno se nije ništa dogodilo. Čak ni kad su joj usta bila puna njegovog mekušastog uda. Mislio je da je smak svijeta, ali mu je ona rekla da želi sve ispočetka.
- Bok.
- Bok.
Šetnica je duga 6 km i 470 m. Ima 16 neoštećenih klupa. Kava je najbolja u kafiću pored kina. U kinu je sve manje dobrih filmova. Oboje vole kokice. Njegove špagete su bolje. Ona se lijepo smije. Nitko prije njih ne postoji. Čak ni ljubičasti gel.
Vodili su ljubav više puta, ali oboje o tome šute. Ne pričaju da nagih tijela, u toj zajedničkoj igri, ipak nisu uspjeli prepoznati vlastitog sebe. Negdje su nestali. Zašto to više nisu oni, divlji i strastveni ljubavnici, oni koji su ljubili druge, divljali; pod čijim su se kretnjama nepovratno ugibali madraci, ne znaju. Zbunjeni su. A čini im se da im je stalo jedno do drugog.
Ni da je sijeku ona mu ne bi priznala da ju je strah što se on pogubi čim uđe u nju. Primjećuje da mu disanje postaje nekontrolirano, lice se napregne do bolnog grča, a onda počne stenjati nekako sipljivo. Onako obrijane glave, podsjeti je na kornjaču iz nekog glupog video-klipa. Životinjica u navali na svoju flegmatičnu partnericu.
Još više umiri svoju zdjelicu, ali ni to mu ne pomaže da odgodi izlijevanje. Mic. Mic. I gotovo je.
- Starim.
- Ostarjeli smo. – kaže ona.
***
Dok leži potrbuške, naga, znojna i raspuštene kose, on je ljubi točno na mjestu gdje ova prestaje rasti, a počinje tanka linija vrata. Ona se smješka. Uvjerena je da to tako uzbudljivo i nježno nije radio ni jednoj prije nje.
Jučer se zagledala ravno u njegove oči. Učinila joj se topla ta plava dubina. Uronila je u nju svom silom. Raširila ruke i noge i tako, opuštenih bedara, podala se valovima.
Još osjeti njegove ruke na bokovima i slatko pulsiranje u utrobi. Dok joj slatki umor bridi tijelom, kap znoja s njegovog obraza klizi njezinim ramenom.
Ona odgađa trenutak kada će podići glavu i ponovno se zagledati u njegove oči jer možda će zaključiti da je nema, da se istopila, da je gel. Da je soba puna nje, raspomamljene od ljubavi. A tvrdila je da se više nikada neće dati.
Njemu pada kamen sa srca.
- A u pičku materinu. Dobro je. Živ sam. – mrmlja sebi u bradu.
Zbilja se bio gadno uplašio.
Post je objavljen 05.06.2010. u 15:25 sati.