Yeah, yeah, znam, ništa ne pišem, treba me kamenovat, bla bla bla…
Bijah zauzet. Kako stvarima oko sebe, tako i samim sobom… Well, ne na taj način, anyway… Uglavnom.
Da, ma nije meni cilj cifra na vagi, mislio sam da sam to dovoljno jasno objasnio. Cilj mi je promijeniti omjer adipoznog tkiva oko pupkića i vezivnog tkiva u mišićima, da se kulturno izrazim. :D Nije to povezano ni sa kakvim slikama kretena iz časopisa upitne kvalitete i impakt faktora nego je povezano sa mnom. Dosta mi je više biti vreća sala, thank you very much, I´ve lived like that for the last 23 years, now is the time for change… :D
And what a change it will be. Pronašao sam novu ljubav u svom životu. Zove se kickboxing aerobik. Nikoga ne mlatiš niti to vježbaš i radiš mlaćenja radi nego vježbe radi. Ima malo utegića, malo istezanja i poprilično koreografije koja ti doslovno spali mišiće nogu i raznese te famozne trbušne mišiće za kojima pati čitav svijet, bilo muška bilo ženska polovica. Spektakularno… Ozbiljno razmišljam da se od jeseni, ako sveta Satnica dopusti, naravno, ubacim u neki trening tu u lokalnoj teretani, imali su takve programe tri puta tjedno za neku cifru manju od 200kn, ako se ne varam. Ma spektakularno. Ne da ne bih mogao sam doma, mogao bih, no uvijek je zanimljivije, zabavnije i kvalitetnije kada radiš s nekim tko te može ispraviti ako radiš nešto krivo.
A budući da sam ja drvena Marija koja je upravo počela svoju preobrazbu u biće od krvi i mesa (i masnih kiselina), dosta toga radim krivo. :) A to nije dobro jer jednom iskrivljena Drina se teško vraća u svoj normalni tok, pokušano i promašeno. Ako vas zanima o čemu pričam, evo vam link pa si skinite video (traje nekih 50ak minuta i ima 500tinjak MB). Ako sam JA mogao izdržati svih tih 50ak minuta u istom intezitetu kao i oni, onda može svatko, strine mi, jer ja sam valjda oličenje nekondicije u svakom pogledu… :D
No dobro, dosta o mom tijelu, pričajmo malo o meni. Onome osjetljivome, jadnome, sirotome, krepanome meni unutar ovog predivnog tela… :D Da, ovaj jadni, siroti, krepani ja će da krepa i postane još jadniji i sirotiji i krepaniji jer ga čeka pakao. I ispiti. Kao prvo, Sunce je opet pomolilo svoju žutu gubicu i počelo pržiti, a to mi se ne sviđa. Drugo, kreće onaj najdraži dio ciklusa mog života, a to su ljetni ispitni rokovi. Veselim im se kao mater ludoj kćeri. Sve je nešto napola. Ni za što (osim za anatomiju čovjeka) ne treba štrebati mahnito mahnito mahnito jer je sve nekako napola položeno preko kolokvija, samo treba malo tu, malo tamo nešto odgovoriti ili slično. Pa će ja sada sve to nešto malo i napola pa će da bude sranja kroz gusto granje.
I taman kada sam STVARNO pomislio da me PMF više ni sa čime ne može iznenaditi (jer naiznenađivao me se kroz ove godine svime i svačime), etotigana! Nova direktiva stiže, uredba broj „jebomeglupogikretena“ koja nalaže da se kalendar nastave za sljedeću godinu promijeni tako da nastava počinje tjedan dana ranije, dakle negdje 27. rujna.
Ajde, samo po sebi i nije tako strašno, pomislih naivno. Udubivši se, no, u problem, otkrismo da su nam također i UKINULI IZVANREDNE ROKOVE!
Šok, nevjerica… Suze, ridanje, naricanje, rezanje žila, kolektivna samoubojstva i oštrenje sjekira… Rat! Ovo ne može ovako! Ne interesira me kako je u svijetu ili na drugim fakultetima. Ne interesira me što Sveučilište misli ili Ministarstvo hoće. Baš me briga što svi misle da su izvanredni rokovi za notorne lijenčine koji ne rade ništa drugo po fakultetu nego partijaju i piju ko smukovi… Baš me briga što itko misli, ja svoje izvanredne rokove želim natrag i to SMJESTA!
Pa kakvo je to studiranje bez izvanrednih rokova? Taj jedan tjedan u studenome i jedan u travnju je bio FENOMENALAN. Ako si imao gužvu s ispitima, ostavio bi si jedan, obično neki malo lakši, za poslije tako da se možeš fokusirati na „važnije“ (as in „teže“). Ako si sve dao navrijeme, taj ti je tjedan došao kao godišnji odmor od tone obveza. A da ne spominjem kako su nam najčešće znali nagurati hrpu kolokvija u izvanredne rokove, tako da ni od polaganja „važnijeg“ ni od odmora u većini slučajeva ne bi bilo ništa. Ali barem nije bilo nastave i praktikuma tjedan dana i to je UVELIKE olakšavalo stvari s kolokvijima.
Sada odoše… Rokovi… Izvanredni… I to nije sve! Naime, kroz nekoliko sljedećih godina namjerava se u potpunosti ukinuti jesenski redovni ispitni rok! Opet govorim, ne interesira me kako je na drugim fakultetima, kako je vani i što ljudi misle o ljudima koji ispite polažu u rujnu. Te rokove želim. Recimo, vjerojatno ću i ja, kao i Semmy, morati ostaviti histologiju za rujan jer jednostavno NE STIGNEM sve položiti sad. Zašto? Zato što mi je histologija ili u isto vrijeme kad genetičko inženjerstvo ili dan prije fiziologije ili dan poslije modelnih… Kako da učim za tri stvari istovremeno? I nije da ništa ne radim, oprostite, sve kolokvije koje smo imali ovaj semestar sam prošao i to sa prilično dobrim postotkom.
U redu, jesenski rok ne treba biti čitav mjesec, eto, neka bude pola. Ali dajte barem jedan termin iz svakog ispita u rujnu, kvragu, pa ne vidim razloga zašto ne. A na pitanje da nam se (nama studentima) argumentirano objasni ZAŠTO svi toliko žele ukinuti jesenski rok, nema odgovora. Izvanredni rok su, kažu, ukinuli jer je ideja da se sve riješi preko kolokvija. Yeah… Pišemo kolokvije iz histologije ali svejedno obavezno moramo ići na pismeni ispit na kraju. Pišemo kolokvije iz fiziologije bilja ali svejedno svi moramo na usmeni, a to je isto sranje, samo drugo pakovanje. Iz modelnih organizama je bio jedan kolokvij ali svejedno imamo ispit. Iz genetičkog inježerstva sam imao samo dva predavanja i 0 kolokvija i moram na ispit. Iz anatomije čovjeka niti nema kolokvija i nikad ih nije ni bilo. Jedino što se može riješiti ovaj semestar preko JEBENIH kolokvija jest biogeografija…
Koju ću vjerojatno zasrati jer taj tjedan imam tri kolokvija i ispit raspoređene u ponedjeljak, utorak i srijedu. Eto… Sad učim fiziologiju dok modelni organizmi vape da ih učim, isto kao i zoogeografija…
PA jebemu mater (pardon my French). I onda mi žele poukidati sve te silne rokove. Stoka nacistička, zaboravljaju da su oni studirali godinama po sjebanim programima gdje su mogli studirati osamsto godina i polagati kako su i gdje htjeli pa ih vidi sad, svi su prokleti sveučilišni profesori…
MRZIM kada svi odmah kao argumente uzimaju „vječne studente“ i lijenčine. Pa zar je netko underdog of society, lowlife of the lowliest life there is ako si ostavi jedan ispit za travanj, umjesto da ga da u veljači??? I zar to znači da je neodgovoran, 3,14čka im materina?
I onda se još pobijem s profesorom na sjednici jer je on izjavio kako se totalno protivi ideji što su dvojica studenata u Povjerenstvu za izradu novog studijskog programa. Kaže da smo nezreli i da naše obrazovanje još nije ni počelo… Ja ga lijepo pitam kada mi to postajemo zreli. Znate što mi je odgovorio? „Kada diplomirate!“ HA! Kao da je diploma neko magično sredstvo koje ti usadi „zrelinu“ u mozak. Pa vidi kretena koji vitlaju diplomama na mom faksu, strinu mu… I kad bi to moje obrazovanje trebalo „početi“? Što je ovo kroz što sad prolazim ako ne obrazovanje? Možda je mislio na „životnu školu“? Pa s dužnim poštovanjem, profesore, svaka sjednica Vijeća je i te kakva životna škola mojim kolegama i meni…
Ma, jerk. I baš me briga što je ovo na blogu i online i što netko može nabasati… Ide mi više na qrac da moraš šutjeti samo zato da se nekome ne bi zamjerio ili nedajtibože da ne bi protiv nekoga kleveticu kakvu izrekao… Ma, sve to treba napalmom srediti pa bi onda bio mir Božji… Doduše, smrdilo bi malo ali Glade je izdao novi aparat s esencijalnim uljima…
„Idite i množite se“, rekao je jednom Netko… E, tu se zajebo, kažem ja.
Post je objavljen 05.06.2010. u 15:20 sati.