POSAO TRAŽIM - USLUGE DAJEM
Priča mi prijateljica koja se upravo vratila iz Arizone, kako je vidjela sedmični Oglasnik za posao (ponuda i potražnja), težak šest i pol kilograma, debeo kao telefonski imenik Nujorka. Između njegovih korica nudi se i traži sve moguće što čovjek uopće može raditi - od bejbisitera, čišćenja bazena, pranja prozora, kuhara, informatičara, vrhunskih ekonomista, liječnika svih specijalizacija, pilota, glumaca, foto modela. Ko god hoće i želi raditi može naći nešto za svoje potrebe i kvalifikacije.
S tugom u našim dnevnim novinama pregledam Oglasnik. Prodaja svega i svačega, najviše stanova i kuća, zauzima veći dio prostora, kupovina nešto manje, a dio Oglasnika za zaposlenja staje na pola stupca. Odlučim okrenuti nekoliko telefonskih brojeva i raspitati se za poslove. "Internacionalna kompanija daje poslovnu mogućnost" - ništa detaljnije. Ukucavam jedan od tri ponuđena broja i javlja mi se pospan muški glas. "Halo, javljam se na vaš oglas, interesuje me o kakvim poslovnim mogućnostima se radi"- uslađim altom, sa baršunastim vibracijama. "Kakav oglas, šta hoćeš ti?"- ni malo ganut mojim glasovnim mogućnostima odgovara očito mamuran muškarac. "Posao, posao tražim. Javljam se na oglas. Ja sam kompjutorski operater i programer bez posla, imate li šta za mene?"- uporno se namećem. " Aha, to ti pročitala u "Večernjaku". Ma kakav kompjutor ženska glavo, kakva si koka?"
"Koka? Kako mislite?"- zbunjena sam. "Ma kakve su ti dimenzije, koliko imaš godina, šta se praviš blesava?" Počinjem shvaćati o čemu se radi:" Pa imam pedesetak godina, oko 90 kg, dvoje djece, udovica,obrazovanje..."- ne uspijevam dovršiti, jer me mamurni glas posla na mjesto iz kojeg sam izašla poodavno. Toliko o Inetrnacionalnoj kompaniji. Idemo dalje. Picerija "Monako" traži dvije konobarice urbanog izgleda i lijepog ponašanja. Nadam se da se znam ponašati, a što predstavlja "urbani izgled"? Nakon kratkog razgovora jasno je da ne možeš biti "urban" ako imaš 50 i više godina i višak kilograma. Otpada i picerija. Oglas za noćnog čuvara naravno namijenjen je samo muškarcima, prodaja kozmetike mladim, atraktivnim i motorizovanim djevojkama, čuvanje djece isključivo stručnim vaspitačicama, pranje prozora u dvosobnom stanu za 50 kn, ako pristanem oribati haustor u četvorokatnici i .. ako donesem svoj deterdžent, metle i krpe.Toliko o potražnji posla.
Nešto više prostora zauzeli su u Oglasniku "ponuđači" usluga. Najviše je ponuda za kompjutorsku obradu tekstova i podataka. Sa druge strane telefonske linije javljale su mi se sve odreda mlade ženske i muške osobe, visoko obrazovane, bez posla po nekoliko godina. Svoje znanje i sposobnosti nude u ovom obliku po cijeni od tri do pet kuna za jednu stranicu kucanog teksta, ali potražnja je slaba.Ništa bolje ne prolaze ni čistači tepiha po stanovima, vodoinstalateri, stolari, prevoznici, moleri. Kažu da su ljudi zbog besparice preuzeli sve kućne poslove u svoje ruke, tako da se više ne traži stručna pomoć. Mladi, visoko obrazovani umjetnik bez perspektive u zemlji maskiranih, smiješnih, otužno zabavnih političara, došao je na ideju da ih kopira obukavši se u kostim klauna. Tako maskiran zabavlja djecu na rođendanskim proslava, zaradi neku crkavicu i dokazuje teoriju da su klauni ispod nacrtanog širokog osmjeha,najtužniji ljudi na svijetu.
A, ovih dana, iz hiljade grla čuje se pjesma "U život idu maturanti..." Sa raskošnih maturalnih balova, pravo na pretrpane Biroe za zapošljavanje... na dugo, dugo, čekanje boljih vremena.
Post je objavljen 05.06.2010. u 14:52 sati.