Danas sam povrijedila dragu osobu, nehotice.
Da li me to opravdava?
Nije u redu, znam.
I što mogu reći u svoju obranu, zašto uopće imam potrebu braniti se.
Zato što sam nekoga povrijedila iako mi to nije bila namjera.
I nije mi to prvi puta.
Da li ću se dovijek opravdavati nehotičnošću. Smijem li?
Pa ma kako da mi je bilo teško, nisam smjela. A dobro se poznam. I znam kakav mi je brz jezik. Kako ponekad ne razmišljam. Samo lupim i živa ostanem.
Kao da nemam nikakave sociološke kočnice. Kao bez mozga.
Bez veze,. A najgore od svega je da se osjećam krivom pa postajem još grublja, jer kažnjavam sebe tuđom mržnjom.
Umjesto da stanem, ja nastavim. Kao da nemam savjesti.
I svaki puta samoj sebi obećam da neću više...
I danas sam, obećala sebi... samo ne znam do kada ću pamtiti to obećanje.
Danas sam povrijedila najbolju prijateljicu.
Nisam smjela.
Post je objavljen 07.06.2010. u 08:43 sati.