Ne dokučujem smisao, a zašto i bih, da li se kap kiše trudi dokučiti smisao ovog stakla ili mojih staklastih očiju koje ju prate?
Kišne kapi
Prozorom putuju, zastaju
jedna drugu hvataju
kad se stope u istoj žili
zabrzaju prema istoj idili.
Vjeruju da ih dolje čeka
gostoljubiva, sretna rijeka
koja ponire duboko i lebdi još više
do novih oblaka i nove kiše.
Dno mog prozora da l' je kišni raj
ili samo ništavni kraj
u koje male kapi bezglavo jure
u slijepoj vjeri sjedinjeno žure?
Ali tko sam ja da bih znala bolje
što se krije tamo dolje
od kišnih kapi boje sive
koje lupkaju, vrckaju, vjeruju i žive.
-------------
Mi si, ljudi, umišljamo svašta, a istina je - kad me ne bude i ako svih nas ne bude, kiše će i dalje padati, dobro je da smo sve svjesniji toga, jer obrnuto se
ne može reći.
Post je objavljen 04.06.2010. u 19:03 sati.