Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/it-ends-tonight

Marketing

1. Sick Little Games

Nagnula sam se prema naprijed kako bih dohvatila čašu sa tamnom tekućinom, tekućinom čiji nam je sadržaj bio vrlo primamljiv večeras. Vratila sam se na prijašnji položaj i ugnjezdila na Jackove savijene noge usput ih gurkajući kako bi mi bilo udobnije. Obgrlio me jednom rukom, povukao bliže k sebi i zagrnuo dekom. Nagnula sam čašu, pustila da mi gutljaj klizne niz grlo i osjetila žestinu i slatkoću u isti mah.

-Sviđa mi se ovo. Bolje od onih prošlih sranja koje smo nabavljali- odlučila sam biti prva koja će progovoriti jer su ostali zapadali u stanje blage opijenosti u kojoj su uglavnom gubili želju za govorom. Sarah je digla pogled i nasmiješila mi se otkrivajući male biserno bijele zube koji bi me uvijek iznova zadivili. Oduvijek sam smatrala da treba reklamirati paste za zube, kada joj to ne bi bilo ispod časti. Sarah je bila dio ugledne i bogate obitelji, poput svih nas. Rođeni smo u obilju, nikada nismo trebali ništa raditi, a u škole su nas slali reda radi jer se nije očekivalo da će itko od nas nešto postići. Ali tu smo ih iznenadili. Uvijek smo bili među najboljima, creme de la creme, isticali bi se u svim poljima i to čisto radi toga što smo voljeli gledati izraze lica ljudi, ljudi koji su očekivali da netko poput nas nema toliko znanja i obrazovanja. Sarah i ja smo rođene u razmaku od mjesec dana, obje tijekom vrućeg ljeta te smo cijeli život provele zajedno. To nas je, uključujući i činjenicu da smo bile jedine ženskog spola, činilo međusobno najbližima u našem društvu.

-Naša ljeta su općenito puno zanimljivija otkad smo se prebacili sa vina na nešto jače- progovorio je hrapavi glas s moje lijeve strane koji je pripadao Tyleru, dvije godine starijem od nas dugokosom buntovniku. Sjedeći u svojoj najdražoj fotelji ustima je oblikovao kolutove dima koji su se širili prostorijom. Prije nekoliko godina me, na moje uporno nagovaranje, pokušao iste naučiti, ali nisam bila previše uspješna pa je odustao. Moje razmišljanje je prekinuo njegov nagli pokret kojim je dobacio šibice Ericu.

-Au- promrmljao je kad su ga šibice pogodile u glavu. Uzeo ih je, zavrtio u rukama, nježno zapalio jednu od njih i prinjeo cigari koju je do tada držao u ustima. Udahnuo je zatvorenih očiju i tako stajao neko vrijeme. Eric i ja smo uvijek imali neobičan odnos koji je uključivao odnos prvih susjeda, ali i čudnu distanciranost s njegove strane koju sam osjećala kada bi bili sami. Ipak, on je bio glavni zabavljač, volio je raditi budalu od sebe i bio je najsretniji kada bi mu se smijali.

Ovo ljeto smo, kao i svako do sada, provodili u Tylerovom ljetnikovcu, velikoj i osamljenoj kući pored mora koja je znala sve naše tajne otkad smo bili djeca. Međutim, ovo ljeto je bilo posebno jer smo prvi puta dobili dozvolu da budemo potpuno sami, bez prisutstva odraslih koji su nas do tada nadzirali. Oni su odlučili otići u našu kuću na moru, kilometražom vrlo daleko od nas, što se nama odmah svidjelo. Nismo mislili raditi nikakve pretjerane gluposti i probleme, ali ljetovanje bez roditelja je ipak korak u svijet odraslih, a to smo svi željeli. Osim toga, smatrali smo da zaslužujemo to povjerenje zbog našeg uzornog ponašanja tijekom godine.

Sjedili smo u glavnoj dnevnoj sobi koja je s jedne strane imala potpuno ostakljen zid koji je preko dana davao mogućnost prekrasnog pogleda na privatnu plažu i blistavo plavo more. Sada je staklo bilo zakriveno zavjesama, a cijela soba osvjetljena samo svjetlom ponekim svijeća koje smo postavili ranije te večeri. Nikada nismo voljeli imati upaljeno glavno svjetlo koje je bilo prekričavo, u skladu sa svojim pretjeranim modernizmom. Cijela soba je bila modernistički uređena, ali je odavala dojam topline i prihvaćenosti i kada bi sjeli u jedan od naslonjača, ne bi imali želju ikada se više ustati. poseban ugođaj je pružala i vatra koja je svjetlucala iz kamina i povremeno bacala iskre na tepih. Bila je sredina ljeta, ali kada bi nestalo sunca kuća bi naglo zahladila pa je svaki izvor topline dobro došao, uključujući i vunene pokrivače koje smo imali prebačene preko sebe.

Jack mi je odmaknuo kosu s uha i tiho upitao -Jesi li za šetnju?-

Osjetila sam njegov dah na vratu i kimnula glavom. Odbacili smo pokrivače i tiho nestali iz sobe znajući da nije potrebno ništa reći. Primio me za ruku i odveo u smjeru plaže na dok, na kojemu smo proveli tolike večeri prije. Valovi su tiho udarali o pješčanu plažu, tek nagovještajući svoju prisutnost, a vjetar je nosio miris mora. Sjeo je i pričekao da i ja napravim isto te mi se približio. Stavivši mi ruku oko struka kratko me poljubio i spustio tako da smo sada oboje ležali. Naslonila sam glavu na njegova prsa i počela razmišljati kako smo došli do ovoga.

Svi naši roditelji su se znali od djetinjstva te su odlučili napraviti malu "zajednicu" koja je uključivala građenje kuća na jednom velikom zemljištu malo udaljenom od grada i ograđenom visokom živicom. Zapravo smo svi odrastali kao jedna velika obitelj, svi su znali sve tajne i vikendima bi zajedno ručali na uredno podšišanoj travi koja se nalazila u sredini zemljišta. U gradu smo bili znani kao 'oni izvan', tretirali su nas kao razmažene bogataše iako to nikada nismo bili. Tijekom odrastanja i zaljubljivanja ubrzo sam shvatila, kao i ostali, da se nitko nikada neće prema meni ponašati kao moji prijatelji. Nedugo nakon toga smo Jack i ja postali par. Eric je neko vrijeme često odlazio sa Sarom u vožnju gradom, ali nikada iz toga nije ništa proizašlo.

-Opet razmišljaš- prekinuo me njegov osmijeh.

-Netko i to mora- odvratila sam podbadajući ga i prebacila se na njega. Približio mi se i prije poljupca sam osjetila njegov dah na usnama. Lagano je rastvorio usta i počeo svojim jezikom dodirivati moj. Ritam se ubrzao i zastao je da uzdahne nastavljajući sa još većim žarom. To sam mu morala priznati, zaista se dobro ljubio. Kada je prešao na moj vrat iz transa me prekinuo Ericov glas koji je izvikivao naša imena.

-Večera ljudi! Ajde brže malo, samo vas čekamo!-

-Kladim se da ću doći brže!- brzo sam ustala i potrčala kako bi dobila što veću prednost dok se Jack snađe.

-Nisi fer, ja sam bio dolje!-

-Jebemu, višak informacija, to nisam želio znati- promrmljao je Eric kad sam sva zadihana došla do njega i udarila ga u rame plazeći jezik.

-Samo si ljubomoran što me ne možeš imati.-

-Da da, samo si laskaj. Nemoj da te dečko čuje.-

Ušli smo u prostranu blagovaonu i sjeli pokraj ostalih koji su već jeli. Miris tjestenine sa umakom od sira je ispunio prostoriju i na neko vrijeme je razgovor uthnuo i prepustio mjesto tišini.


Post je objavljen 04.06.2010. u 17:26 sati.