Louis Bayard jedan je od novijih američkih hit – makera (ili bar to sam za sebe tašto tvrdi na svojoj web – stranici: umjetnik u nastajanju!), specijaliziran za područje povijesnih trilera. Kod nas je, koliko vidim, preveden samo «Gospodin Timothy», iako je prije njega napisao još i «The Black Tower» i «The Pale Blue Eye» te je poznat i kao kritičar, esejist i antologičar.
Ovaj roman je kompletan hommage Charlesu Dickensu. Naime, ako ste se ikad pitali što se dogodilo s obitelji Tiny Tima čija je glava izvjesni Bob Crachit (dakako, radi se o poznatoj «Božićnoj priči» Charlesa Dickensa s Ebenezerom Scroogeom u glavnoj ulozi), Louis Bayard je odlučio ponuditi nekakav odgovor na to pitanje. Pa iako je vrzino kolo u «Božićnoj priči» vodio Ebenezer Scrooge dok je Tiny Tim bio samo ljupki dodatak dirljivoj božićnoj atmosferi, ovdje smo shvatili da je Tim (ili bolje rečeno, Timothy) razvio i neke vlastite zanimljive crte ličnosti (a njegov je ujak Nedapara postao tek usputna crtica u romanu).
Ne znam kakvo vi mišljenje imate o tome da se likovi iz klasične književnosti (pri čemu pridjev «klasični» ne upotrebljavam da bih opisala povijesni smjer u umjetnosti, već govorim o klasicima, kanonu u književnosti) «recikliraju» za potrebe suvremene književnosti, ali ja mislim da je to «skros okei»: Dickensovi junaci danas su postali javno dobro i s hrpe javnih dobara svaki je umjetnik ovlašten izvlačiti dronjke i krpice i od njih praviti novi, svoj patchwork – od starih dijelova dobivamo novi umjetnički artefakt, a da pritom nismo omalovažili ili ugrozili postojanje klasika.
Inače, kad govorimo o «Gospodinu Timothyu», važno je reći da se radi o trileru gotičke atmosfere (pripovijedanje nije tipično za trilere, s onim tipičnim građenjem napetosti, već je doista slično gotskom romanu, pa me podsjetilo i na «Okretaj zavrtnja» Henrya Jamesa; samo stilom, dakako), a radnja se odvija u Londonu 1860. godine. U maglovitoj Temzi isplivat će tijela nekoliko nepoznatih djevojčica kojima se negdje na tijelu nalazi žigosano slovo G. Gospodin Timothy iz nekog će razloga shvatiti svojom obvezom pronaći počinitelja i osvetiti smrti tih djevojčica.
Moram priznati da mi je čitanje oduzelo puno vremena (dio razloga leži u tome što sam imala puno stvari za obaviti i nisam čitala puno) jer nisam bila dovoljno koncentrirana. Stoga sam se neprestano vraćala na detalje koje sam zaboravila dok se nisam podsjetila o čemu se radi kako bih mogla ići dalje.
Unatoč tome, konačnim ishodom romana sam zadovoljna i mogu vam ga mirne duše preporučiti za čitanje, osobito ako volite krimiće, trilere i male podsjetnike na povijest (kako književnosti, tako i društva).
Post je objavljen 05.06.2010. u 14:53 sati.