Marketing
infinitas (1), kratka priča ...
photo by rU
Beskonačnost (engleski: infinity) dolazi od latinske riječi infinitas, što znači "bezgraničnost". Odnosi se na više različitih koncepata u matematici, filozofiji i teologiji, povezanih s idejom beskrajnosti, odnosno postojanjem broja ili veličine veće od bilo koje druge.
U matematici, beskonačnost nije stvaran broj, jer se ne "ponaša" kao broj. Brojevi se mogu brojiti, no beskonačnost ne može. Danas neki smatraju beskonačnost apstraktnim konceptom.
(Wikipedia)
Beskonačnost (1), kratka priča
Na dugačkoj stapci crvene ruže, s koje je pažljiva ruka uklonila trnje, bila je mala kutijica, pričvršćena zlatnom vrpcom.
Rose prinese ružu usnama. Ruža je mirisala opojno, poput onih 'starinskih' crvenih ruža iz vrtova kakvih više nema. Rose sklopi oči kako bi eliminirala sve druge osjete osim mirisa, a slatki je miris udahnula tako duboko da joj se zavrtjelo u glavi. Otvorivši oči, Rose posegne za kutijicom. Malena, omotana zlatnim papirom, zlatnom vrpcom povezana za ružinu stapku.
Što li je u njoj? zapita Rose no Silvestar se samo nasmija ostavivši njezino pitanje bez odgovora.
Rosei se prsti spetljaše dok je pokušavala razrješiti vrpcu. Kad je konačno uspjela, ona nestrpljivo pokida zlatni omotni papir. Kutijica je bila crvena, a na njezinu je poklopcu zlatnom bojom bila ispisana položena osmica, znak za beskonačnost. Rose podiže poklopac kutijice, no još uvijek nije mogla vidjeti njezin sadržaj. Predmet koji se nalazio u kutijici bio je omotan u zlatni papir na kojem je crvenim slovima pisala samo jedna riječ: Zauvijek ...
Zzzauvijek? zapita Rose zamucnuvši iz šale i podiže pogled prema Silvestrovu licu.
Forever and ever ... i još dan poslije toga ... odgovori Silvestar.
Eh, sad me doista uhvatio strah ... reče Rose smijući se. No, Silvestar se nije nasmijao i Rose odjednom na trenutak osjeti istinski strah.
Zar nećeš odmotati dar? upita je Silvestar i Rose osjeti olakšanje ugledavši osmijeh na njegovu licu.
Rose je papirić odmatala polako i pažljivo. Nije papirić željela pokidati, željela je sačuvati riječ koja je na papiriću bila ispisana Silvestrovim rukopisom: Zauvijek ...
Zauvijek ... zauvijek? ... pomisli Rose, a Silvestar, kao da joj je čuo misli, opet reče, ovaj put bez osmijeha: Zauvijek ...
... i još jedan dan dulje ...
(nastavak slijedi)
P. S. Hvala Misku na inspiraciji ...
Post je objavljen 04.06.2010. u 08:47 sati.