Da sam dan ranije ispunjavao anketu „Oprostite na pitanju, koliko godina imate vi koji pišete blog?“, kliknuo bih na dobnu skupinu 55-59. Dan kasnije, da budem iskren, trebao bih se uvrstiti u one „iznad 60“. U dva sam dana zahvatio dva razdoblja koja se zajedno protežu duže od života mog sina.
Sad vam iz vlastitog iskustva mogu odati tajnu kako doživjeti četrdesetu, pedesetu, šezdesetu... Ne trebate raditi ništa pored uobičajenih dnevnih poslova. Te okrugle godišnjice dođu same - ukoliko prije toga ne umrete.
Naposljetku, i umrijeti je jednako jednostavno, kako je govorio moj nedavno preminuli prijatelj Vučko. Nije potrebno raditi ništa posebno, dogodi se samo od sebe.
Život i smrt su kao sreća, ne može se na njih utjecati. Kao što su sretni oni koji sretne prilike iskoriste, a nesretni oni koji ih propuštaju, možemo koristiti to što smo živi da vrijeme na koje ne možemo utjecati utrošimo tako da je zavrijedilo roditi se.