Danas sam vidio dobrog prijatelja nakon skoro mjesec dana pauze. Svako je imao svoje obaveze i nismo stigli tako reć "ni na kafu". Čim smo se sreli obojici je zasjala mlada neiskovana prijateljska iskra u očima. Bilo je klasično : "Di si stari, nisam te 100 godina vidio" no zapravo oboje smo se sjećali dana kada smo se zadnji puta vidjeli. Nije to bilo toliko davno. I mi smo to znali. Nikada nam to nije bilo važno. Održavanje kontakta. Ja znam da takvog prijatelja hoću. To je prijatelj kojeg ne moram zvati svaki puta kada je Nova Godina ili važan događaj. Mogu si dopustiti da mu zaboravim rođendan iako ga vidim i na Face-u. Može otputovati u Ameriku i vratiti se za 5 godina. Mi smo braća u ovome svijetu, i našli smo se jedan blizu drugoga da si pomažemo kada treba. To je istina.
Doći će dan kada nećete imati kinte u džepu koliko god da ste sada situirani i sigurni. To svakome dođe u životu, samo pitajte starce. Doći će dan kada ćete morati upaliti ćuku i obući se moralom kao štitom. Doći će dan, kada ćete vidjeti tko su vam pravi prijatelji sa Facebooka. Kada dođe taj dan, imajte ljudskosti i dostojanstva. Imajte hrabrosti i smjelosti. I što je najvažnije TADA ljudima pokažite istinu i iskrenost. Jer ako nećete tada, kada ćete? Sa 47 godina? Ovaj vaš život je prolazan ali dostiže svoju amplitudu sada i nikad ništa slično poput vas se neće više ponoviti. To je istina.
Prijatelji. Teško je pisati. Teško je pisati bajke i SF romane. Fikcije i basne je teško pisati. Ali najteže je pisati o istini. Jer je istina uvjek naoštrena kao zubi zvjeri, uvijek je vrela kao grotlo vulkana, čista kao zraka sunca i uvijek udara u srce.
Pisca najviše boli riječ koja ne dira ničija srca. Nadam se da to neću nikada doživjeti iako nisam pisac. Još se više nadam da će vam nešto uvijek dirnuti srce sa vremena na vrijeme. To je istina.
Dan vam je svaki dan do kraja vašeg života da ju živite zajedno sa onime što volite.
Nemojte propustiti tu priliku života.
Ozbiljno, to je istina ;-)
by Čupko
Post je objavljen 03.06.2010. u 20:58 sati.