Što ću ti ja, ovako izgubljena, zazidana u kristalima leda gorke šifre tvog imena?
Što ću ti ja, ovako sjenovita, izašla iza lica tame i suncem nepostojeća?
Što ću ti ja, ovako izgubljena iza druge strane zrcala, drugačije postavljena u koridorima tvojih kretanja?
Što ću ti ja, s očima kojima svjetlo smeta, s očima koje se tako dobro snalaze u labirintima duše?
slika: internet
Što ću ti ja, oko koje ne obilaze leptiri, oko koje ne raste mlada trava i iza čijeg čela se roje čudne misli, želje?
Što ću ti ja, sa silnom tamom u srcu i svjetlom u duši?
Što ću ti ja ovakva koja razgovara sa svojim bezdanom i među prstima mrvi sitnu prašinu života pa je baca u svilenu tamu Svemira?
Što ću ti ja koja u ime osamljenih trenutaka uzaludno stoji na izvoru života i čeka svoj dio „zbogom“ i „zauvijek“?
slika: internet
Možda je najčudnija ta sfera koja mi se plete ovog trenutka iza mirnog čela, dok iznad hladnih voda podzemnog jezera lebdi moja duša i nada se, bar netko u bezdanu je sluša, a to je ona sama sebe... luta tim podzemnim svijetom, u toj tami snalazi se kao u svom postojanju i želi otkriti svaki kutak te misterije .... sama sebe.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN broj: 978-953-7673-60-4
@Copyright Jadranka Varga - Sva autorska prava pridržana. Nijedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.