Od danas je i službeno (potvrđeno od njemačkih mas-medija), naime, jedan njemački bloger srušio je njemačkog predsjednika Horsta Köhlera koji je 31. 5. 2010. dao neopozivu ostavku na dužnost predsjednika Savezne Republike Njemačke.
Koji je “grijeh“ njemačkog, sada već bivšeg predsjednika Köhlera?
Dana 22. svibnja ov. g. je predsjednik Köhler u razgovoru za Njemački radio komentirao sudjelovanje njemačke vojske Bundeswehr u zaštiti Afganistana od talibanskih pobunjenika (azijski partizani). U tom kontekstu je spomenuo da Njemačka ovisi o svome izvozu, i da njemačka vojska treba Njemačkoj osigurati njene gospodarske interese u svijetu i sigurnost izvoza na međunarodna tržišta.
To je u biti skandalozna izjava, koja je, međutim, ostala nezapažena u njemačkim mans-medijima, jer zadnji puta kada je njemačka vojska osiguravala inozemna tržišta pisala se godina 1939. (Drang na Osten ili Ost-Politik – Težnja prema Istoku – Istočna politika kada je Hitler poslao Wehrmacht u osvajanje novih prostora na Istoku Europe.
Vjerojatno su njemački mas-mediji namjerno cenzurirali ovu vijest koju su ostavili nekomentiranu, međutim, to je zasmetalo jednog njemačkog blogera koji je o tome napisao post, i svoj tekst iz posta poslao putem interneta na preko 100 medijskih adresa, među inim i u njemačke političke tjednike, a tjednik Der Spiegel je na to provjerio predsjednikov interview sa blogerskom kritikom, i odlučio to u svom on line izdanju komentirati, te je Der Spiegel na koncu prozvao i kritizirao predsjednika Köhlera.
Predsjednika Köhlera je kritika toliko pogodila da je u predsjedničkim dvorima u Berlinu (dvorac Bellevue) sazvao tiskovnu na koju se odazvalo 100 novinara, koji ni u snu nisu mislili da će predsjednik dati neopozivu ostavku, i pred njemačkom javnošću podnio neopozivu ostavku, obrazloživši ovaj u modernoj njemačkoj politici nikada viđeni događaj koji je izazvao pravu konsternaciju u njemačkoj javnosti i u njemačkoj vladi i nacionalnom parlamentu Bundestag time da su novinari srušili dignitet institucije šefa države, i da on kao moralni državnik to ne može dopustiti, i stoga daje ostavku. Za utjehu, Hrvatska nije sama glede bijega državnika (vidi bijeg Sanadera), jer, pridružila joj se Njemačka.
Ako ćemo iskreno, američka vojska U.S. Army štiti gospodarske interese Sjedinjenih Američkih Država diljem kugle Zemaljske, pa si je njemački predsjednik možda mislio – Ako mogu Ameri, možemo i mi - ali, njemačkog predsjednika nije pratila PR-priprema takove teške izjave o tome da Bundeswehr treba štiti njemačke gospodarske interese diljem kugle Zemaljske. Inače, g. Horst Köhler, koji je žestoko kritizirao managere svjetskih i njemačkih banaka koje su prouzročile svjetsku financijsku krizu koja se prelila i u Europsku uniju, bio je prije obnašanja dužnosti njemačkog predsjednika šef Svjetske banke, glavne novčarske institucije iz Washingtona koju ozbiljni analitičari drže jednim od stupova svjetske vlade u sjeni kojom upravljaju masoni. Svojedobno je Svjetska banka uskratila 1989. nove kredite Titovoj Jugoslaviji, zbog kršenja ljudskih prava u njoj, i to je značilo ključ u bravu toj tamnici naroda. Tada se predsjednik jugoslavenske vlade, Ante Marković, vratio iz Washingtona kao popišan, jer taman je mislio da će Jugoslaviju reformirati novim milijardama US$ kad ga je u Washingtonu dočekao Dobroslav Paraga koji je svjedočio o svom boravku u jugo-komunističkom koncentracijskom logoru na Golom otoku, a komunist Ante Marković mu kršio njegova ljudska prava. Zajedno s odlukom o uskrati novih kredita Titoslaviji, je Antu Markovića i jugo-komunistički vrh pri povratku u Beograd dočekala rezolucija američkog Senata br. 169 u kojoj je SFR Jugoslavija osuđena zbog ubojstva Paragina prijatelja, Zagrebčanina Ernesta Brajdera, kojega je Udba za vrijeme istrage bacila preko balkona njegova stana u jednom neboderu u Novom Zagrebu jer je Brajder počinio neoprostiv “grijeh“: zajedno sa g. Paragom je godine 1981. sakupljao potpise uglednika na peticiju o oslobađanju političkih zatvorenika u SFRJ (potpis je uskratio Miroslav Krleža). Udbaš koji je bio odgovoran za Brajderovo političko ubojstvo bio je u RH šef tajne službe, devedesetih godina, a i danas spada u vladajuću “elitu“ Republike Hrvatske, i kao bivši komunist i udbaš je pod zaštitom državnog vrha od kaznenog progona.
Rezolucija Senata Sjedinjenih Američkih Država broj 169 iz 1989. nosila je ime Dobroslava Parage u naslovu koji je time počašćen kao jedini na svijetu pored svjetski poznatog disidenta komunizma, Andreja Saharova, ali hrvatski mas-mediji do danas cenzururaju tu rezoluciju (rez. je jendom objavio zagrebački Globus, ali to je ujedno i sve – psi laju, karavane prolaze), a hrvatska vlada i dan danas odbija istražiti političko ubojstvo pokojnog Brajdera koji je, u trenutku kada je zbog izgovorene riječi ubijen, imao 30 godina. (Dobroslavu Paragi su za vrijeme udbaške istrage slomili obje noge; toliko o bivšoj totalitarnoj Jugoslaviji.)
Njemački predsjednik je otišao u mirovinu, za mjesec dana će narodni zastupnici u njemačkom nacionalnom parlamentu Bundestag (u zgradi bivšeg parlamenta Reichstag u Berlinu) izabrati novog predsjednika, ali nikada više nitko u Njemačkoj neće više olako prijeći preko riječi nekog blogera.
Kod nas će to vrijeme doći eventualno za jedno 10 godina, da će neki bloger srušiti predsjednika Republike Hrvatske ili predsjednika (predsjednicu) vlade ili nekog ministra jer svijest o političkoj odgovornosti je u nas još u kamenom dobu. No, kad bi se primijenio njemački kriterij na nas, onda bi CBK davno srušio posljednja dva predsjednika Republike, koalicijske vlade i bilo kojeg moćnika, međutim, u nas korporacijski mediji, poput Jutarnjeg lista, pljuju po blogerima, ismijavaju i preziru blogersku zajednicu. Posljednji na udaru je bio bloger koji vodi TV-emisiju o para-normalnim pojavama i misterijima u znanosti, “Na rubu znanosti“. Međutim, doći će i blogeri na svoje, jednog dana;-)
CBK
Post je objavljen 02.06.2010. u 22:54 sati.