Kada je lomio kruh s učenicima,
želio nam je u nasljeđe ostaviti
da se Njega sjetimo u svakom blagovanju,
da se sjetimo Njegove ljubavi, žive prisutnosti,
vječnog zajedništva, ako to želimo. Na nama je izbor.
Želio nas je naučiti zajedništvu u ljubavi.
I danas nas uči poniznosti i ljubavi,
da svaku žrtvu podnesemo prikazujući je s ljubavlju
nekome za dobro i blagoslov,
uči nas da snagu i pouzdanje u Njemu jedinom
možemo baš uvijek naći,
s nama je u sve vijeke-
samo je On naša nada i spas.
I samo odlučujući se za Njegov put,
uistinu možemo sve terete nositi s ljubavlju
i živjeti život u punini.
On daje okrijepu i snagu.
A koliko se često toga sjetimo?
Koliko često puštamo da nas životne bujice odnose daleko,
udarajući nas o oštre hridi života,
prekrivajući nam srca nakupinama blata,
a zaboravljamo Njemu pružiti ruku da nas iz vrtloga izvuče
i povede mirnim krajolicima života s Njime?
Kako često i u spokojnim danima zaboravljamo
zahvaliti za Njegovu ljubav, brigu, dobrotu i vrijeme tratimo
na toliko toga što nas samo čini praznima.
Koliko smo svjesni vrijednosti svega što imamo,
što nam daje?
Ne traži ništa - samo da kao i On ljubimo i dijelimo,
dajemo sebe drugima, s ljubavlju,
da Njega u duhu ljubimo
i Njega ljubimo u ljudima
koje nam je stavio na put.
Isuse, molim te daj da uvijek budemo tvoji
i zahvalni za sve što nam tako milostivo daješ!
Učini srca naša poput srca svoga i srca Marijina!
Ispuni nas Duhom
da u svemu znamo živjeti po Božjoj volji!
Post je objavljen 02.06.2010. u 22:54 sati.