Prošlost je prošla
Danas je prošlo
Sutra će proći
A ja će umrijeti
Napuštam zatvor vlastitih misli
Sudac je zaspao
Čuvari na granici
Uzašće je moj put odlaska
Leži položeno tijelo
Na odru jesenjeg lišća
Proljetni žubor potoka
Uplakani
Razmazani
Nasmijani
Rasplesani
Što je laž u iluziji
Što je istina u diluziji
Gdje klecaju koljena
Putovanja i pokoravanja
Brdima i stijenama
Zemljom i kamenjem
Prolazeći kraj starih napuštenih kuća
Lanišće, Prapušće
Plaće li nebo zalijevajući kamen
Što zaliju naše suze
Umor duše
Ili preplašenog sebe
U jednom trenu
Razmaknu se zastori pozornice
Bez graničara
Put je otvoren nekoliko trenutaka
Put otvorene svijesti
Prelaska na drugi nivo
Kao u igrici
Za kojom luduju djeca
Pravila
I zakoni
Misliš li da je u svakom svemiru isto
Može li tvoje ja reći mojem ja
Kako da te volim
A da ne umre moje ja
I ne rodi se jastvo
Sebstvo samoga sebe
Gledam te
Vidim svoju sliku
Riječi koje mi govoriš su riječi upućene sebi
I moj pogled upućen tebi je tvoj pogled upućen meni
Ispružim ruku iz daljine
I dodirnem tvoju
Taj tren sam uz tebe
Jer daljina je naša iluzije
Šetnja prije spavanja
Između zidina
Koje zastiru horizont
Dok plamti vatra
Potpaljenih starih stabala
Duša zagrijana i snažna
Napušta svoje vozilo
Dižući se negdje iznad naših glava
I plač postade smijeh
I smijeh sruši zidine
I zaplesaše
Plamičci
Isprepleteni i razigrani
Dok cigani sviraju violine
I pjevaju radosne pjesme
Rastanka
I ponovnog sastanka
Sa samim sobom
COPYRIGHT
miljenko_trnsko2002@yahoo.com
Post je objavljen 02.06.2010. u 21:54 sati.