Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/negledajmetako

Marketing

oui, mon amour, c'est moi.

mozda je i bolje ovako.




And I feel I’m turning the page and I feel the world is a stage.

actually, nemam neki poseban razlog zasto bi napisala ovaj post. mozda jer svaki put kad dojdem na blog vidim onaj dugacki zeleni post? rekla sam da cu ga zbrisat, a frendica mi je rekla da to ne radim. da. mozda je i bolje da ga ne zbrisem. nisam brisala nijedan post do sad. svega ima tu.
deaktivirala sam fejs. mislim, nije da mi je trebao, bila sam ulogirana tamo cijele dane, a nicemu pametnom ne sluzi. prvi dan je bilo najgore; htjela sam se ulogirat jedno 10 puta sigurno. but, i didn't. :D sad sam vec tjedan dana bez njega. ako mi se posreci, nema me cijelo ljeto tamo.

iako... imam alter-face. xD na kojem inace imam sebe i jos jednog frenda, pa tamo odem po dnevnu dozu bijele stranice s plavim gornjim rubom. minuta, ne vise. ionako tamo nemam nista. xD pitam se zasto sam ga uopce i napravila.



Anything I wanted in life – do you understand what I mean?

upoznala sam jednog lika. usred dione. xD mislim ono, usred. zgurala sam mu se u redu. tko mu kriv kad se okrenuo i ostavio mi mjesta za manevar. :D anyway, simpa je. i smjeska se stalno. i slatki je. i tako. xD
raspored, hodnici, manevriranje pod odmorima. koja djeca. :D anyway, ne srecem ga bas cesto. sad kad malo bolje razmislim, ni ne mogu mu posteno zapamtit lice. ne znam sta mi je. sjecam se nekih fragmenata lica, al cijelog ga ne mogu zamislit. a to mi se cesto zna dogadjat, posebno kod deckiju koji mi se... svidjaju. fail. xD
kao da imam neku barijeru unutar sebe, koja me sprjecava i odvlaci od drugih i vraca Njemu. ne mogu ga se okanit. opet. -.- mislim, onaj 'iracionalni' dio /*kako sam napisala nekidan*/ ga ne zeli pustiti, ali ga ipak zeli van mog zivota...

a znate kaj? da jednostavno prepisem to sto sam pisala na papir tu?

oui.


ponos je ipak jaci od pameti.

ponekad se cudim kako glupa mogu bit. eto, izbjegavam kontakt s njim. i sad mi je zao. i opet primjecujem one male sitnice koje su me cinile veselom. danas je pozdravio. prosla sam pored njega kao da ga ne vidim. trebala bi se prestat tako ponasat, kao da mi je skrivio nesto. a nije. samo voli drugu curu. kakve to veze ima sa mnom? a nikakve. za cudo bozje, za curu koja je saznala da decko za kojim ludi zadnje dvije godine ima curu se porpilicno dobro drzim. a i osjecam. i guess. znam koliko sam gradila nekakav odnos s njim. puno mi je trebalo. i sad cu to razvalit, ono, kao kucu od karata. puf. nema vise. moram se sprijecit - ne zelim to napravit. bar to ne zeli onaj racionalni dio. onaj iracionalni, povrijedjen_do_bola dio to zeli. zeli da nestane iz zivota... mog, jelte. ne bi ja to. daj se saberi.

(...)

koliko cu jos potajno umirat za njim? nadam se ne jos dugo.





izgleda jadno, qe ne? a dobro, tak i je. prigodno jadno. :D



For all this time I’ve been loving you – don’t even know your name.

taira mi je rekla da ga zenim. zujo mi ga pokusava sredit. noldo ne radi nista. samo se trga od cereka. neka, netko i to mora. :D a i meni je sve to smijesno. vidjet cemo kako ce to ispast.


maNga - we could be the same.
savrsena je.

Post je objavljen 02.06.2010. u 20:56 sati.