Ovo je za:
*Barbaru da dobijem priču*
a riječ označena crnom je za Dee, nadam se da će cijeniti moj trud i priznati pod dodatne bodove
„Van! Van iz moje kuće! Odmah!“
„Matea, pusti ju, ja sam ju pozvao“
„Nju?? Onu koja razara veze? Jesi li ti svjestan uopće što je ona učinila ovoj obitelji? Jesi li svjestan koliko je sve povrijedila? A njoj je to bila samo igra, običan seks. Nije mislila ni na koga. Nije razmišljala o tome kako će time povrijediti mnoge. Bila mi je prijateljica, vjerovala sam joj, a ona mi je zabila nož u leđa. Ne, ne mogu joj to oprostiti.“
„Matea, razmisli malo, dugo ste bile prijateljice. Ne misliš valjda..?“
„Prijateljice, krasnih li prijateljica. Nemoj me nasmijavati. Ja sam ta koja je nju pustila pod svoj krov, u svoju obitelj, da bi mi ona tako vratila. U mom krevetu, shvaćaš li to? U mom krevetu!! Ne, ja Nelu više ne želim vidjeti u svojoj kući!!“
„Ali draga..“
„Nemoj ti meni draga! Ne obraćaj mi se više. Još i braniš tu kurvu, što, želiš mi reći da ti je ipak ona važnija?!“
„Obje ste mi važne, nemoj me tjerati da biram.. Molim te..“
„Znaš, Danijel, gubi se i ti. Jednostavno se gubi iz moje kuće. Izlazi! Miči mi se ispred očiju. Ne želim vidjeti više ni tebe ni nju. Oboje ste me iznevjerili. Gubi se“
„Razgovaraj sa mnom. Molim te..“
„Ne, Danijele, gotovo je. Gubi se iz moje kuće, jel ti jasno?? Gubi se i ne želim te više nikada vidjeti!! Shvaćaš li?? NIKADA!!!“
Opet mi se taj razgovor vraćao u misli. Zadnje što sam mu rekla bilo je da ga više nikada ne želim vidjeti i ispunio mi je to. Više ga nisam nikada vidjela. Niti neću. Oprostio se sa mnom i sa svijetom burno, strastveno. Izgorio je kroz vječnost. Samo jedan tren, jedna sekunda nepažnje i zauvijek sam ga izgubila. Nedostaje mi, da, strahovito mi nedostaje. Da ga barem taj dan nisam otjerala, da sam barem reagirala smirenije. Bio bi tu, bio bi uz mene, ne bi otišao s njom, znam da ne bi. Vjerujem u to. Vjerujem da me volio. Jedino sam njemu vjerovala. Znala sam da me neće iznevjeriti. Čak je i umro jer sam to tražila. Izgovorila sam tu riječ. Nikad ne reci nikad, a ja sam ju rekla. I ispunio mi je to. NIKADA ga više neću vidjeti. Svijeća je dogorijevala i ja sam morala napustiti njegov grob. „Nedostaješ mi, ljubavi, uvijek ćeš biti jedini muškarac za mene. Neću te zaboraviti, nikada. Svoje sam srce zaključala za druge. Spavaj maleni, odmori se od ovoga svijeta..“ Laganim koracima krenula sam prema cesti.
Pucanj, i njeno se tijelo bez svijesti srušilo na pod.