Lud ud
črna rupa
de ža vu. jutros, u crnoj rupi, propadao sam i propadao, jebate, k crnome kontinuirano propadam, ali kao i točka na nekakvome beskonačnome crnim flomasterom ispisanome pravcu, nikako u crno propasti. taman da ću dotaknuti neki kraj, neko dno, šahtno, društveno, idejno, votever, kad ono opet propadanje. u crno. osjećam se glupo, jer ovo više nije ostvarenje pubertetskih crnostidnih snova. ovo je moj život. moja realnost, iliti farmerski rialiti šou.
no, što je tu je, kao i ogromna većina zanesenih, osuđen sam na vječno propadanje.
ne bih ni znao da sam propadao u crno, da danas nisam na internetu pročitao: "Prema studiji, ta je crna rupa četiri milijuna puta teža od našeg Sunca. 16-godišnja studija uspjela je dati najbolje empirijske dokaze kako super-masivne crne rupe u stvarnosti postoje", rekao je Reinhard Genzel, voditelj tima znanstvenika.
pas mater, što će s nama biti sutra? koji čekamo znak? vječna dilema, de ža vu il' smak?
p.s. ( zašto črna ? možda zbog: i cvrči, cvrči cvrčak na čvoru crne smrče, možda i ne... )
Post je objavljen 02.06.2010. u 16:40 sati.