Marketing
14. ZAGREB OPEN - JARUN 2010
... je Olimpijski triatlon – srednje-europski kup, ekipno prvenstvo Hrvatske, kup Hrvatske, prvenstvo grada Zagreba te Memorijal Marijan Pedišić. Fakat puno naslova za jednu trku.
Pripreme
Ovo natjecanje mi je kontrolna točka u pripremama za Half IronMan. Tek sada, poslije utrke, sumiram koliko sam trenirao. Napravit ću usporedbu s 2009. godinom.
Plivanje
U 2009. godini sam imao 8 treninga i preplivao sam 4,8 km, dok sam ove godine imao samo jedan trening i preplivao sam 1 km (podijeljeno u dvije dionice, 600m i 400m s pauzom).
Bicikliranje
U 2009. godini sam imao 21 trening i odvozio sam 424 km, dok sam ove godine imao 7 treninga i odvozio sam 217 km, od toga tri treninga su bila dva tjedna prije utrke i na njima sam odvozio 130 km.
Trčanje
U 2009. godini sam do ove utrke otrčao 670 km, dok sam ove godine otrčao 579 km.
Jednostavno je izračunati da sam u plivanje napravio 20% prošlogodišnjeg treninga, u bicikliranju 50% posto treninga, a tek je u trčanju ta razlika smanjena na 14%.
Sve do kraja utrke sam mislio da ću popraviti prošlogodišnji rekord. Da sam ranije napravio ovakvu analizu, mislio bih drugačije. 
Prije početka
Na web stranicama organizatora (TK Zagreb) je najavljeno da ima 202 prijavljena natjecatelja. Još jedan veliki događaj (za zagrebačke sportske pojmove). Prema prošlogodišnjem iskustvu sam znao da će to biti lijepo organizirana priredba. Iako je moja utrka trebala početi u 10:30, došao sam ranije, već u 09:00. Na prijavama je bila manja gužva nego prošle godine. Sama procedura prijave je brzo prošla. Vrijeme do starta sam proveo "časkajući" s prijateljima iz raznih sportova. Prisjetio sam se prošle godine i kako sam znao svega par osoba i sklapanja prvih poznanstava. Sada je druga priča. Vrijeme do odvoženja male i ostalih stvari u zonu tranzicije je brzo prošlo.
Kad već spominjem "druge stvari", tu mislim na biciklističke hlaće, majicu, kacigu, rukavice, heart rate monitor, tenisice, čarape, tekućinu i natjecateljski broj (318).
Plivanje
Voda je bila ugodno topla. Na oglasnoj ploči je pisalo 22°C i natjecanje je bilo bez neoprenskog odijela. To je riješilo nedoumice o odjeći za plivanje. Nabavio sam diving majicu, no nisam ju testirao i ne znam kako se ponaša za vrijeme plivanja. Obzirom na temperaturu, odlučio sam ne riskirati s majicom. Dok su se drugi zagrijavali plivajući i do 100 metara od starta, ja sam konzervativno isprobao nekakvih 10-ak metara. Dovoljno. Organizator je prije starta objasnio kuda treba plivati, da treba napraviti dva kruga s izlaskom. Ništa što bi me iznenadilo. Ipak mi je ovo druga godina i znam kako natjecanje funkcionira. 
U startnom prostoru sam opet imao laganu izmjenu udaraca. Nismo bili posebno gusto raspoređeni, ali dogodi se povremeni sudar sa susjedom, dok se održavamo uspravno u mjestu. Po običaju se nisam gurao naprijed da smetam.
Utrka je startala. Voda se zapjenila kao kad pirane napadnu antilopu u Amazoni. Prvih 300 metara kombiniram prsno i kraul, pokušavam naći dobar način za disanje, ali nisam baš bio uspješan. Već u ranoj fazi sam se nagutao jarunske vode. Refleks izbacivanja te vode me zaustavio i mučio sam se s tim naprezanjima. Loš početak, no do prve bove sam to riješio. Nakon toga slijedi dobar dio, gdje sam uvjerljivo držao svoju poziciju. Biti vođa zaštitnice (začelja) mi je sasvim prihvatljivo. Ako me sjećanje ne vara, mislim da sam uspio i prestići neke plivaće.
Slijedi izlazak iz vode, kratko trčanje po pontonu i ponovni ulazak u jezero. Nikakav spektakularan skok, nego tek prosječan skok je obilježio ulazak u drugi krug. Nakon 100-ak metara počinju nove poteškoće. Osjećam grč u desnom stopalu. Ništa jako, pa pokušavam manje koristiti tu nogu. No, da to ne bi bio usamljeni izazov, grč hvata i desnu potkoljenicu. Prihvaćam i taj izazov, potpuno siguran da mogu s tim izaći na kraj. S radošću mislim o tome kako se osjećam siguran, za razliku od prošle godine kada sam zamolio Svevišnjeg da me čuva od utapljanja. Potkoljenica boli, pa pokušavam ne koristiti desnu nogu, iako to nije lako. Sve te igre mi odvlače pažnju. Uskoro počinje i grč u lijevoj nozi. Cool! Sada imam ravnotežu! Tako zaokupljen sretnim mislima stižem do bove. Primjećujem da mi je pratnja puno bliže nego ranije. Na dijelu između dvije bove, dakle, polovica kruga, me prestiže jedan plivač. Nisam zadovoljan. Baš mi je lijepo išlo. Nakon obilaska druge bove, još dvojica plivaća me dostižu i prestižu u slijedećih 50 metara, te u daljnjih 200 metara do obale povećavaju prednost. U tom dijelu sam imao još jedan incident s gutanjem vode i refleksom za izbacivanje iste. Nakon toga ipak nalazim neki svoj ritam i ugodno plivam do izlaska.
Prema mjerenju organizatora, za plivanje mi je trebalo 48:40, što je za 2:32 slabije od prošle godina, s tim da se priča da je prošle godine staza bila duža, jer je vjetar pomaknuo bove.
Zbunjen i ošamućen sam odteturao do zone tranzicije.
Bicikliranje
Iskreno vjerujem da sam ove godine izgubio manje vremena u tranziciji. Za početak se nisam brisao ručnikom, nego sam se odmah išao odjenuti u biciklističke hlaće, majicu i čarape. Naime i u ovom slučaju je bilo modnih nedoumica. Nabavio sam neke nove hlaće s uloškom za bicikl, ali relativno tanjeg materijala i zapravo sam mislio da ću u njima plivati, no, kako ni njih nisam testirao, plivao sam u kupaćim gaćama, a po izlasku sam odjenuo svoje standardne kratke biciklističke hlaće. Majica je jedna iz serije motivacijskih. Ovaj puta to je IronMan majica, jer to mi je dugoročni cilj. Čarape sam obukao, jer nisam ni tenisice testirao za trčanje bez čarapa. Bolje potrošiti 30-ak sekundi na čarape, nego zaraditi žulj koji ću nositi danima.
Osim na izostanku sušenja ručnikom, vrijeme sam uštedio i na izostanku vezanja žniranaca (pertli, vezica). Već sam spomenuo Lock Laces. Stavljam natjecateljski broj, odjevam rukavice, stavljam kacigu, uzimam malu i trčim prema izlasku iz zone tranzicije. I tu mi je poznata procedura. Baš je super kad znaš što se događa. 
Krećem u prvi krug sam. Teško je pedalirati, puše vjetar u prsa, nemam nikoga za zavjetrinu. Na južnoj strani Jaruna me pretjeće neki biciklist, a uskoro dolazi i veća grupa seniora. Naravno, opako su brzi. Pretjeću me u neposrednoj blizini ležećih policajaca. Prva trojica prolaze, no netko u grupi je mislio da bih se ja trebao maknuti njima, propustiti ih i zajašiti na policajce. Ja sam to vidio na način da sam se pomaknuo na stranu toliko da dvojica možemo proći kroz rupu od policajaca. Tu mi je netko dobacio neprimjerenu primjedbu. Obzirom da ne znam kakva su pravila preticanja i davanja prednosti, pretpostavit ću da vrijede skijaška pravila. Uostalom, ako je potrebno razmatrati riskantnost nečije vožnje, ja imam tek jedan pad u svojoj recentnoj biciklističkoj karijeri, a na svakoj utrci vidim krvave seniore. Neka činjenice govore, no rado ću poslušati ako nisam u pravu.
U drugom krugu, s leđa mi dolaze 252 (Mladen M.) iz TK 042 Varaždin i klupski mu kolega 270 (Mićo D.). U prolazu me pozivaju da im se pridružim, što s radošću prihvaćam. Ubrzo preuzimam svoje smjene i vučem koliko mogu. Uviđam da sam loš u predaji smjene, jer svaki puta zaostanem pa potrošim jednu smjenu dok ih dostignem i onda ubrzo bude opet moja smjena, pa imam dojam, kao da sam dvije smjene vukao, a jednu odmarao. Pri tome primjećujem da i loše preuzimam smjene, jer imam dojam, kao da sam "uzimao" smjene, a ne kao da su mi "prepuštane". Nezgodan dio vožnje po mokrom kolniku je špricanje od bicikla ispred mene. Pokušao sam si to zamisliti kao osvježenje.
U trećem krugu dobijamo društvo koje se šlepa iza nas. Barem ih ja tada primjećujem. To je i najbrži krug koji smo napravili 10:45.
U četvrtom krugu je 270 odlučio angažirati snage naših pratioca 253 (Romeo M.) i 326 (Zvonimir C.). U toj situaciji se dogodilo razbijanje naše grupe, pri čemu je 252 otišao naprijed, pa smo ga hvatali više od pola kruga, a ja sam zaostao iza novopriključene dvojice. Uskoro 253 otpada. Nije mogao pratiti novi tempo, a i dojma sam da 326 nije mogao pratiti naš prijašnji tempo s davanjem smjena. Unatoč svemu i ovaj krug je bio brz 10:48.
U petom krugu osjećam umor. Svi skupa vozimo sporije, osim što mi je takav dojam, to potvrđuje i prolazno vrijeme 11:06. To je i zadnji krug za 252 i 270.
U šestom krugu 326 i ja (318) ostajemo sami. Dogovaramo češće izmjene. No, unatoč tome tempo nam pada. Krug prolazimo za 12:22. Krug je sporiji zbog ulaska u zonu tranzicije.
U zoni tranzicije stjećem prednost pred 326, jer sam vozio u trkačim tenisicama, a 326 u biciklističkim, pa se mora preskinuti.
Trčanje
Trčanje počinje sa specifičnim osjećajem u nogama, ovaj put pojačano utrnulošću ne samo nogu, nego i stopala. Prvih 200-tinjak metara, kao da sam imao drvene noge. Prošle godine sam jedva dočekao trčanje i radovao se trčanju kao svojoj dominantnoj disciplini, sada sam prolazio krizu. Prvi krug sam uspio držati tempo, ali sam osjetio da nema lakoće. Već u drugom krugu mi je bilo teško, a treći i četvrti sam se borio da održim ritam. Mnogi su me pretekli, tek rijetke sam ja uspio pretjeći. Čak i 326 me je prestigao, iako sam imao dobru prednost pred njim. Trčanje mi je ovaj put podbacilo (03:42 lošije nego prošle godine) i to je glavni razlog lošijeg rezultata.
Lap 1: 04:54 min/km
Lap 2: 05:18 min/km
Lap 3: 05:32 min/km
Lap 4: 05:39 min/km
Trčali smo četiri kruga od 2,5 km i pri tome skupljali gumice za kosu, kojima sam se čudio prošle godine. Po Garminu je staza bila za 250 metara duža, ali to mi odavno više nije referentno mjerilo.
Performance monitoring
Unatoč mojim očekivanjima i željom da popravim prošlogodišnji rezultat pa za recimo 5 minuta, dogodilo se da sam postigao lošije vrijeme, što i nije čudno, kad razmislimo o slabijim pripremama, kao što je navedeno na početku posta.
Iz rezultata sam izvukao par zanimljivih podataka. U plivačkoj dionici sam postigao 101. vrijeme (od 109 natjecatelja), na biciklističkoj 76. što me veseli, no, na trkačkoj 88. što dovoljno govori koliko sam bio loš. Ukupno sam završio kao 94. od 105 natjecatelja koji su završili utrku, odnosno kao 11. od 12 u svojoj kategoriji V1 (veteran 1).
Posebno sam razočaran trkačkim dijelom, a slijede ga biciklistički i plivački.
Razmišljanja
Sada bih trebao reći kako mi je ovo pravovremeno upozorenje da počnem s ozbiljnim pripremama za Saalfelden. Mogao bih pokušati lagati vama, ali zar da lažem i sebi? Nema smisla. Pokušat ću se pripremati, naći vremena između posla i ostalih obveza, između putovanja u Zagreb, ... pokušat ću preživjeti i završiti unutar time limita.
Rezultati:
Adriatic timing
Po disciplinama
Galerije:
TK Zagreb
gđa. Petković
Kako je bilo prošle godine?
13. ZAGREB OPEN - JARUN 2009
Post je objavljen 19.06.2010. u 23:55 sati.