Gadne nam se stvari događaju ovih dana.
U moru loših vijesti iz ekonomije i "visoke" politike promaknu neke naoko sitnice, a koje za sobom vuku dalekosežne posljedice.
Evo uzmimo primjerice, nedavno je specijalna policija pohapsila mirne prosvjednike. Da vas podsjetim, pravo na miran prosvjed je ustavna kategorija. Uhapšeni u noći, vezani nekakvim plastičnim vrpcama, kakve smo do sada gledali samo iz nekih dalekih zemalja gdje američke trupe provode njhovu viziju demokracije, prosvjednici su pušteni ubrzo nakon što je zaključeno da nisu ništa skrivili. Priveli nevine ljude, i za to neće odgovarati. Ono što iz slučaja Varšavske ulice možemo zaključiti su dvije jezive činjenice koje nas trebaju potaknuti na akciju:
1. država je potvrdila da je ponovno spremna primijenjivati silu na građanima. Ako se ovo dogodilo u nekoj ulici u jednom gradu, na poziv nekoliko lokalnih šerifa iz ekonomije i politike, kakav će odgovor represivnog aparata biti, kada se bude skupilo na desetke tisuća ljudi i tražilo neko od prava, koja nam spremaju uzeti?
2. reakcija javnosti je bila premalena. Nemojte sad reći "tu se ništa ne može". Može se! Kako se moglo kada je trebalo spriječiti da se djevojčica vrati ocu navodnom silovatelju? Javnost se tada dovoljno pobunila da se dogodi ono što je većina željela. Žalosna sudbina "branitelja Varšavske" je u tome što se s njima jednostavno ne poistovjećuje dovoljno ljudi da bi postali neki faktor. Ljudi se ne žele solidarizirati s tuđom akcijom, a kada će njihove kosti biti na udaru pendreka, onda će biti sami.
Tako primjerice i neki tip u Slavoniji. Ići će u zatvor, jer ne želi platiti 2.000 kuna što je sud odlučio da je uvrijedio policajca. Nitko ne izlazi na ulice zbog njega, a sutra ćemo mrmljati kada se isto bude dogodilo nama. Njegova priča ide nekako ovako. Kaže on svom nećaku na odlasku u bus "Nemoj praviti probleme da te milicija ne tuče". Nešto kasnije, dođe mu neki lik u civilu i pita ga da šta je to on rekao. Nesretnik kaže da svejedno je li milicija ili policija kad obje rade isto. Nato se lik predstavi značkom, povuče gan, pozove pojačanje, i uhapsi "kriminalca". Po zakonu iz vremena SFRJ zabranjeno je vrijeđati službenu osobu u obavljanju posla. Što god mi mislili o toj odredbi, ona kao takva ima važno ograničenje "u obavljanju posla"!
Tako ako susjeda policajca stjeraš u 3PM jer kosi travu dok ti spavaš, susjed ima pravo na privatnu tužbu koju mora pokrenuti sam, u svoje slobodno vrijeme i o svom trošku. Odredba štiti "službena lica" samo onda kada rade posao, npr. da isti susjed susjedu policajcu dobaci, "Majmune, kako to voziš", dok u uniformi vozi službeni auto, kriv je, a policija po službenoj dužnosti pokreće proces za uvredu.
Zabrinjavajuće iz naše priče jest to da je nesretni Slavonac razgovarao sa svojim rođakom, što je prisluškivao policajac koji nije bio u uniformi, i kojem te riječi nisu bile namijenjene. Ispada da je čovjek globljen zbog izražavanja svojeg mišljenja, što nas vraća u neka ranija vremena.
Samo s time da je u ta vremena bilo dovoljno ljudi koji su prepoznali da se protiv neslobode vrijedi boriti. Danas, iza tog čovjeka nije stao nitko; niti politička stranka, udruga građana, odbori za ljudska prava... Nitko. Prepušten je sebi. Ne tiče vas se? Sjetite se njega kada netko bude gazio vas. Tada se to isto neće ticati nikoga...
Prije desetak dana, u jednim besplatnim novinama pročitao sam vrlo vrijednu informaciju. Ona je bila samo u tim novinama, čak ne u njihovoj plaćenoj varijanti, a ako je i bila objavljena u nekim drugim medijima, prošla je manje opaženo od priča iz Remetinca, ili od predsjednika kojemu je dosta sranja. Radi se o tome, da će kako sada stoje stvari, većina nas koji u ovom trenutku nismo u mirovini, morati raditi do 68. godine života, jer će se prijevremena mirovina destimulirati velikim i vjerojatno trajnim penalima. Kvaka je u tome, da 68 godina i nije tako malo, obzirom da je u Lijepoj Našoj, prosječna dob za muškarce 72 godine.
Znači; morat ćete raditi 40-50 godina; uplaćivati 30 posto plaće za mirovinu da bi u prosjeku primili svega 48 mirovina.... I ovo nikoga ne brine; to što smo pretvoreni u roblje, koje zapravo treba raditi dok ne krepa. Ovo nema smisla.
Ljudi, radi se o nama, našoj koži, našoj penziji i poslovima koje nećemo prepustiti našoj djeci i unucima. Ne, to nije parola! Pazi računicu. Neka za svakih 25 godina dođe do nove generacije; odn. neka svatko dobije prvo dijete sa 25. S 50 si djed; još uvijek radiš; 18 godina kasnije, tvoji unuci traže posao, a ti još uvijek radiš...
Post je objavljen 19.02.2010. u 00:14 sati.