Stići na vrijeme
Život ima čudne načine da ti pokaže koliko su stvari zapravo vrijedne. Koliko je vrijedna minuta? Misliš da se ništa sjajno ne može dogoditi u minuti - osim ako si trkač ili sportaš. A i što bi? Što stane u minutu?
Moj je sin danas imao završnu priredbu u vrtiću. Od jeseni kreće u školu, postaje stvarno velik. Djeca su pripremila program i druženje s roditeljima i sve je trebalo početi u 17 sati. Posljednjih dana, otkako sam sama s njime, svaki dan s posla krećem u isto vrijeme, hvatam brzu liniju (onu u kojoj nikad nema mjesta za sjedenje) i stižem po njega dosta prije 17. Štoviše, imamo još vremena prošetati do kuće i putem kupiti sladoled. Istu sam liniju hvatala i danas, ali danas za razliku od inače moj autobus uopće nije bio brz. Dapače, vukao se najsporijom trakom autoputa, a vozač je u jednom trenutku čak zaustavio autobus na ugibalištu i ugasio ga. Gledala sam u digitalni sat iznad vozačeve glave i zaprepašteno ustanovila da je do 17 sati ostalo sitnih 13 minuta, a da smo mi tek u Španskom. Gledala sam minute kako prolaze, cesta je odjednom bila preduga, semafori očajno spori, došlo mi je da vozača zgrabim za ramena i počnem vikati na njega, hej, moj sin ima priredbu!
Stigla sam. Utrčala sam malo prije nego su djeca ušla u dvoranu, taman na vrijeme da ga vidim kako ulazi, zabrinuto me traži pogledom i široko se smiješi kada me ugleda. Jedna minuta, samo jedna minuta i propustila bih svog sina, svog ljepotana, kako mi šapće iz daljine "volim te".
Post je objavljen 31.05.2010. u 20:21 sati.