Dječak probire šljunak na dlanu;
crnih noktiju, bosonog,
smije se, hrli u moje krilo
ričući, grčevito moleći
da mu skinem sve i jednu boru,
počupam s njega kožu
kao što zmije to čine.
Kao keramička lutka
s ormara ga promatram
bijelo i tiho,
čekam da mi klone u ramenu,
otvori oči i vidi me kakva jesam.
Post je objavljen 31.05.2010. u 18:21 sati.