Ah, nije li ovo vrijeme naprosto predivno (nije sarkazam, op. a)? Kad samo pomislim da bi vani (a i unutra) moglo biti osamsto stupnjeva povrh temperature Sunca, uhvati me mala snaga. Ovako lijepo sjedim uz otvorena vrata balkona, gledam kroz prozor kako kiša ubija smog po Zagrebu i bavim se iščitavanjem materijala za završni rad. Još uvijek sam na „Razumu i razmnožavanju“ jer je detaljno čitam i vadim bilješke pritom, što gotovo pa nikad ne radim kada čitam neku knjigu. Prekidanje čitanja svako malo kako bih uhvatio neku bilješku mi jednostavno ubija kontinuitet i narušava sposobnost da popamtim što više toga. No, ovo nije za užitak (dobro, jest ali kontate što mislim) nego čisti business pa onda moram tako, bit će mi lakše poslije.
Osjećam se spektakularno, unatoč nagomilanim obvezama koje sve dolaze na naplatu u isto vrijeme. A zašto se osjećam savršeno? Zato što sam ubio još jedan kilogram na svom tijelu i otkrio da se isplati žrtvovati okusne pupoljke za taj osjećaj. :D Naime, shvatio sam da je moj problem u ustima! :D Da, baš tako. Uživam u okusu hrane i svim aromama koje se oslobađaju dok nešto žvačem. Uopće mi nije stalo do toga da ta kaša ode dalje. No, mora. Neću valjda žvakati pa onda pljuvati? Šteta hrane. :D Naravno, osjećaj kada nešto fino klizi kroz grlo je još i bolji. :D Bilo bi idealno kada bi mogao napraviti nekakav emergency exit tu negdje centimetar prije ulaza u želudac tako da sve to što požderem kada ne bih „smio“ samo izađe vani. :D
Don't get me wrong, ne pretvaram se u jedne od onih curica koje se pretrpavaju hranom pa onda rigaju. Samo razmišljam kako bi bilo lijepo moći jesti cijeli dan i osjećati sve te divne arome i okuse, a bez strašnih posljedica u vidu trideset kilograma sala viška, hehehehe…
Odat ću vam tajnu. Krenuo sam na aerobik! :D Ajde, ajde, pričekat ću da dođete sebi, da prestanete s roflmao i ustanete, povratite dah i sjednete natrag na stolicu… Šok, oui? Hehehe, pa, odmah ću vas razočarati i reći da se ne radi ni o kakvom klubu, centru ili čemu već. Radi se o YouTubeu i privatnosti mog (hahaha, skoro napisah „vlastitog“) stana. Našao sam jedan video koji je perfektan. Traje samo deset minuta no složio sam playlistu od nekoliko sličnih videa tako da sve skupa traje nekih pola sata. Divno je to što mogu određene dijelove pustiti i nekoliko puta.
Osjećaj je odličan. Toliko litara znoja u pola sata nisam iznojio godinama! :D Ne moram ni govoriti kakve ogromne i pozitivne posljedice ostavlja čitava ta „tortura“ na moje prkno i noge :D A i mješinu, kad smo već kod nje. Sve što vam treba jest ADSL i malo (dobro, puno) dobre volje. Znojenjem uz neki fitness klub iz Portugala se bavim nekoliko večeri već i sviđa mi se, pogotovo onim danima kada nisam bio u mogućnosti pješačiti do faksa i/ili natrag (u jednom smjeru je 6,1 km). :D Ma, divota. Mislim, pomak od jednog kilograma stvarno nije ništa posebno u odnosu na overall problem ali je korak u pravom smjeru. A kada počnete gubiti te proklete kilograme, lakše se i kontrolirati prilikom jela. Cilj mi nije neka određena brojka na vagi. Cilj mi je maknuti salo.
Ne bih sada htio ispasti hvalisav ili subjektivan ali primijetio sam da mi se mišićna masa u zadnjih dva mjeseca (posebno donji dio tijela jer već dva mjeseca redovito pješačim, po uzoru na Ulfuz, te svoje ture) povećala. Također sam primijetio da ulazim u neke hlače u koje sam nekoć mogao, pa izgubio tu sposobnost. :) Dakle, moguće je da je stvarna razlika u težini maskirana donekle dobivanjem nešto malo mišića. Tu su još i rukice koje marljivo, ali nimalo na silu, mučim svako veče da dižu nešto barem sat vremena. Pomaci ne samo da se osjete nego se počinju i vidjeti…. :D
Dakle, sretan sam. :) JEDINI problem predstavlja ljeto. Zašto? Zašto što ću otići doma. Ne biste vjerovali koliko su Zagreb i Župa dva različita svijeta. Sve što vrijedi ovdje, dolje isto vrijedi ali sa suprotnim predznakom. Sve što ovdje radim, dolje je inhibirano, a sve što dolje izvodim u Zagrebu mi ne bi palo na pamet. Morat ću se dobro, DOBRO, izdresirati da ne padnem pod utjecaj „roditeljskog krila“. Zadnji put kada sam izgubio poprilično kilograma i sa 121 se spustio na 94, došao sam doma sav sretan i onda do jeseni skupio 13 kilograma. Samo tako… Strašno… :D Ne smijem dopustiti da se to opet dogodi, ma nema šanse… :)
Otkrio sam, konačno, kako funkcioniram. Moram stvarno PAZITI što i koliko jedem (no shit, Sherlock) i biti aktivan barem 1,5h dnevno. Kad kažem „aktivan“ onda mislim na konkretnu aerobnu aktivnost poput brzog hodanja (trčanje mi još predstavlja više boli nego užitka), nekakve aerobne vježbe ili slično te barem pola sata anaerobnih vježbica. Čim se smirim, gotovo je. Budući da sam znanstvenik u duši, primijetio sam sam na sebi upravo to o čemu govorim. Makar jeo kao najanoreksičnija manekenka, ako se tjedan dana uopće ne krećem aktivno, kilogrami se počinju vraćati strahovitom brzinom, mišići se počinju jesti strahovito brzo i sve ode u pm. Vidio ja svojim očima. Popizdio kada sam došao do zaključka. Tada mi je postalo jasno da je „zdravi“ život stvarno lifestyle, ne nešto prolazno što ćeš raditi nekoliko mjeseci i onda „obaviti“.
Dakle, kada dođem doma, trebam se paziti da radim nešto aktivno barem sat vremena dnevno. Budući da će biti ljeto i budući da me svevišnji blagoslovio činjenicom da živim u najljepšem gradu na svijetu, more mi je pod nosom pa ću ga i iskoristit. ISKRENO se nadam da će mama početi kuhati odvratne stvari ovo ljeto (što je praktički nemoguće jer ta bi žena i govno skuhala na način da bi prste polizao i još tražio)… Nema mi druge :D
No, dosta o mom autu, pričajmo malo o meni! Što ima? Jedno pitanje za vas koji me čitate… Što mislite o molekularnoj biologiji? Je li u zadnje vrijeme postala „hit“, „trademark“ ili nešto treće? Biste li svoje dijete, fiktivno ili stvarno, voljeli vidjeti kao molekularnog biologa? Mislite li da je budućnost u njoj? Mislite li da je ona budućnost? Kako biste reagirali kada bi molekularna biologija nestala sa scene i integrirala se s „običnom“ biologijom? Mislite li da bi obična biologija profitirala, a molekularna izgubila ili obrnuto ili? Ili vam je apsolutno svejedno? Pitam jer me zanima mišljenje populacije vulgaris… :D A sada, ajte lijepo papati, taman je vakat za objed.
Post je objavljen 31.05.2010. u 13:22 sati.