Marketing
Vino i tuga
Posljednjih tjedana nižu se neki događaji koji me raduju. Moji, privatni. Baš bih mogla veselo otvoriti kakvu finu botiljčicu. Dobila sam i dvije bočice specijalnog likerskog vina od biranog grožđa i prirodnih aroma jagode i višnje. Piše na kartončiću da stvara harmonično raspoloženje. Odjednom su mi se stvorila čak tri nova poslića, bolje reći dva mala i jedan poveći. Sva tri usko vezana za moju struku, ma kud ćeš bolje.
No, poželjela sam nešto napisati ne zbog osjećaja veselja, već zbog tuge. Mnoge me stvari rastužuju. Gotovo svakog dana doznam za neko mlado biće koje se hrabro bori s teškom bolešću. Hrabro, s osmijehom, s optimizmom, s ljubavlju i voljom za životom. Učim od tih ljudi. Učim kako veselo ujutro zakoračiti u novi dan i kako znati da je svaki problem rješiv. Onog koji to nije, jednostavno treba preskočiti. Samo se bolest ne može preskočiti.
Rastužuje me i ona prokleta rupa. Bojim se da još ni stručnjaci nisu svjesni kolika je šteta za cijeli planet i za sve nas koji njime neodgovorno jurimo.
Tužna sam što na mnogim radnim mjestima, od onih najjednostavnijih (nazovimo ih tako) do onih u raznim ministarstvima, sjede nekompetentni ljudi, skroznaskroz. Upravo imam pred sobom nekakve obrasce (dvadesetak stranica) koje šalje jedno naše ministarstvo radi vrlo ozbiljne stvari. Muko moja! Nastranu pismenost ili ne……., na momente tu ima i prilične nesmislenosti.
Rastužuju me naše velebne Arene za koje su upravo rekli da ćemo svi još godinama plaćati njihove razne dugove i troškove.
Ne rastužuje me naše nesudjelovanje na Eurosongu, ali me silno, silno rastužuje civilizacijski poredak u kojem jedan nogometaš zarađuje 600.000 kuna tjedno. Ako sam dobro čula!? Jer sam se na trenutak obeznanila.
Post je objavljen 30.05.2010. u 20:49 sati.