napisano 26.03.2007. u 7:07h | pod naslovom "kad anđeo od tuge sklopi svoje divne oči" i objavljeno na portalu iskrica-weblog ,
iz 1. zbirke "SJENA DUŠE"
Od mladih leptira nije ostalo tragova, izgubila sam iz vida njihov let, njihove kretnje, jer na kamenom zidu nema praha s njihovih krila.
U stupnju iznad boli, duša u kasne sate ispraća ukus morske soli sa tvojih usana.
Kroz dlanove su prošle nečije ruke, kroz oči su blijede svjetlosti probile svoj put i nestale u beskraju, a miris ljeta se uvlači u blaženstvo ovog jutra i otvara vrata za nova toplija prostranstva.
Nebo sjevera sprema svoj plašt kojim će prekriti moj grad gdje dišem sama, jer još uvijek dišem sama i silueta na zidu je samo moja, na stolu se čežnja bori sa razumom i odvaja svijest od podsvijesti bez luči koja bi bar na tren osvijetlila koridor kretanja.
More svjetlosti, kao bezimeni ratnici, napada osjetljive oči duše, a ona se povlači sve više u svoju tamu, u tu zavjetrinu otkud će opet gledati mirno, spokojno i nakon nekog dana izroniti svježa, da bi nekog dočekala otvorenih očiju srca.
ISBN zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem
ISBN 978-953-7673-60-4
Sva autorska prava pridržana.
Ni jedan dio ove knjige ne smije se reproducirati ni prenositi ni u kakvom obliku niti ikakvim sredstvima elektroničkim ili mehaničkim, fotokopiranjem, snimanjem ili umnažanjem u bilo kojem informatičkom sustavu za pohranjivanje i korištenje bez prethodne suglasnosti vlasnika prava.
"I'm an undying mystery. Even if I share pieces of my thoughts, you'll never be able to guess my next move because I do everything in silence." ~ Unknown Author
danas je 6 mjeseci kako nema mog malog cvjetića, moje male Šuškice... nedostaje jako