I ne trreba otići nekuda daleko. Ustvari, ma koliko daleko bilo, ovdje je!
Što ustvari udaljenost jest? Tek dvoje kada jesu udaljenost biti može.
Zar mogu biti udaljen od sebe? Čuo sam za slučajeve gdje se kaže, da se netko udaljio od sebe. Ama, čovječe, tko si da bi to mogao? Vidim da u tome i jest štos. Da, biti onaj koji nisi. Ne biti taj koji jesi.
Nekako sve više viđam stran puta. Kao da idem, a ne idem. Kao da sam umišljen da jesam. Kao da tako mislim. Mislim i mislim da to jest što mislim. Vidim i znam da mislim, a sve to kao da jest stran puta; stran puta put.
Naučih već da ishitrenost lutanju ide. Čemu, kada sve će u svoje vrijeme doći. I nije to neka melankolija što odvraća od radosti života. Ne, to jest spoznaja povezanosti svega; spoznaja jednosti, a ipak života.
Život jedinstvom kao da nosi neku dvojnost. Da bi životom bio, potrebne su dvojnosti, jer bez njih odnosa nema. Odnosi čine zbivanja, čine vrijeme, a bez toga nema događanja, pa izgleda niti života. Odnosi ti daju postojanje. Da, a gdje je tu jednost? Pitanje ovo ne postavljam sebi što tražim, već njime, kao kistom, oslikavam put misli. Zaustavi misao što luta i pogledaj samo. I misao ta, jednost istu čini. Čini je, a uporno nastoji svoja biti. Da, i ta njena upornost jednošću je. Vidiš li? Zar nije oduševljavajuća spoznaja ta!? Tako i ti jesi! U tome jest ljepota i vječna Istina. Jest jedino sve u jednosti, a jednost ta u sebi ima i sve ove različnosti i ljepote.
I kada staneš u lutanju tome, dozvoli si znati; dozvoli si osjetiti; dozvoli istini, da srce tvoje njome kuca, da misao tvoja njome ide, da korak tvoj njen bude, da ljubav tvoja njena bude …
A gdje si ti tu? Duša smo ista što slijedi ovaj isti put vječnosti, oduvijek i zauvijek.
Mir vama dragi moji. Da, jer istinski mir jest i kada nemir vlada. I nije to odustajanje osjetom nemoći pred sudbinom. Ne, to je istina u nama, koja i kroz našu svijest jest u svijetu raznolikosti darom života.
Zagledan u život vidim, čujem, osjećam povremena lutanja i nezadovoljstva vas, dragi moji. Misao vam često leti nošena željama raznim. Kao da želi ono čega nema. Stvara se tako neka energija i sila što radi u vama i van vas po svijesti vašoj. Znajte, istinom jest samo jedno. Ne izdvajajte sebe umjetno iz nje, jer tako sigurno zanemarujete ono nešto što jedinstvo istine čini. Tako se ne vidi dobro. Od malih pogrešaka čine se veće. I one se poput živih razvijaju, a plodno tlo su im vaše misli, potaknute željama, koje zanemaruju istinu. Pa, kako onda sreću postići kada želja nema. Ima ih, ali su one samo misao što nije savršena, što često sebe nadići nastoji istini jedinoj. Put spoznaje jest tvoj. Samo tvoj. Vidjeti češ ti. Samo ti. Da, jer Ti si taj što istinu pronalazi.
I potekle su riječi kao što tok vode izvorom krene. Sve u svijetu povezano jest. I voda od izvora krene sakupljena u utrobi zemlje, što tamo nebrojenim žilicama sakuplja se. Misliš li o tome kada na izvoru vodu ispijaš? Misao draga, ne, ne moraš. Ne moraš ti. Prepusti istini, a ti jesi i neka to radost tvoja bude.
Opustih se dragi moji riječima, kao što izvor iznjedri vodu zemlji od zemlje. Život je to što život rađa na livadama cvijetnim.
I kao da osjećam pčelicu svaku, kukca svakog, cvijet … kako život pronose. Htio bih reći, a zar ima riječi za ljepotu istine? Ima je, ali nju vidi čisto i radosno stce..
Hvala Ti na životu što vječnu istinu svjedoći meni živom u trenu što sviješću ga nazivam. Neka Hvala Tebi u vječnosti bude. Mir i dobro uz radost životnu vama dragi moji … :)
Post je objavljen 30.05.2010. u 11:56 sati.