Fridrich Nietzsche, Ilija Jakovljević, Vedrana Rudan, Zlatko Dizdarević, „ministar branitelja“ Miro Laco; svaki je na svoj način opisao židovsko pitanje. Vjerojatno svaki od nas ima svoje viđenje o jednom disperziranom entitetu (ako to tako mogu reći) koji je u nemilosti „od Poncija do Pilata“, odnosno od povratka u obećanu zemlju do njihova izgona iz nje, pa do stvaranja nove države Izraela na jedan umjetni način. Umjetniji od stvaranja Jugoslavije; Prve, Druge i Inih.
Ako površinski pogrebemo po povijesti čovječanstva, onda ćemo zaista zaključiti da su Židovi, ili židovi (ovisno da li govorimo o pripadniku nacije, ili pripadniku židovske vjere) bili nesretni čitavu povijest. Nesreća ih nije napustila ni danas kada su im svjetske velesile omogućile i državu koju ne cijene niti te iste sile, ali ni Židovi sami.
Holokaust koji im se dogodio u doba nacizma nikoga nije mogao ostaviti ravnodušnim, niti ga se smije zaboraviti. No, holokaust nisu doživljavali samo Židovi ili židovi, holokaust su proživjeli mnogi entiteti prije ovoga nacističkog izdanja. Njega nije izmislio Hitler (kao uostalom ni svastiku), holokaust je prema starim Grcima i Rimljanima bila žrtva paljenica bogovima. Da li je bilo koja žrtva bila vrijedna rezultata i posljedica toga čina teško je odgonetnuti, ali moderniji holokausti zacijelo nisu donijeli ništa dobra.
Sjetimo se samo holokausta Indijanaca kojega su izvršili demokrati SAD-a, sjetimo se, pak, što su u ime kršćanstva učinili konvistadori u Srednjoj i Južnoj Americi s tamošnjim Indijancima. Australske Aboridžine gotovo su uništili pripadnici Ujedinjenog kraljevstva. I Maure su uništili (opet) u ime kršćanstva. Kako veliki Fridrich Nietzsche kazuje; kršćanstvo se nije borilo samo protiv znanja i znanosti, kršćanski svećenici htjeli su da im vjernici, pored nepismenosti, budu i zamazani. Oni su protjeravši Maure s Pirineja zabranili i uništili i sve javne kupaonice. Tako, kaže, samo u gradu Cordobi zatvorili su odmah 270 javnih kupališta.
No dobro, Mauri su ipak sami došli iz Afrike, ali odakle su došli današnji Amerikanci i Australci?
Fridrich Nietzsche davno prije ovoga nacističkog holokausta o židovima ima specifično mišljenje. On zamišlja kako su židovi sami isprovocirali svoju katastrofu kako bi na njoj izgradili karizmu koja će prouzročiti antisemitizam. Antisemitizam Židovi u čitavom svijetu koriste da bi zapravo opstali. To ih ujedinjuje i osnažuje. Zato oni na svaku kritiku svoje politike odmah skaču da je to posljedica antisemitizma. To je isto kao što hadezeovac na napad da je opljačkao hrvatski narod i narodno bogatstvo odgovara da ga napadaju izdajnici Hrvatske i naprijatelji branitelja.
Hrvatski književnik Ilija Jakovljević napisao je memoarsku prozu „Konclogor na Savi“ (tiskana u Varaždinu 1999.) u kojoj spominje židovsko pitanje prožeto s danima njegova tamnovanja u Staroj Gradiški. Njegovi supatnici bili su i Židovi za koje je rekao da su to ljudi posebna kova (u slobodnoj interpretaciji). Oni su, da bi se dodvorili tamo nekim šakićima, odavali imena i djela svojih prijatelja Židova iako su znali da ih to neće spasiti od smrti u tom logoru! Jakovljević je morao biti pušten iz logora 1943. godine, pobjegao u partizane, ali je i u novoj državi uhićen, zatvoren i naglo umro u zatvoru. O njemu Andrija Hebrang jr. nikada nije rekao ni riječi premda je stradao na sličan način kao i njegov otac.
Neki dan je Zlatko Dizdarević, poznati bosanski diplomat, sada dopisnik s Blistoka, današnjem Izraelu pripisao samoubojstvo! Ako jedna država u svom okruženju nema ni jednog prijatelja, niti nastoji da ga stvori, osuđena je na propast. To ide u onom smjeru Nietzscheove teze da Židovi sami sebi stvaraju problem. Do danas nisam znao da je jedan Miro Laco, hrvatski vitez, bio učlanjen u SDP-u Zorana Milanovića. Doista i u SDP-u ima svašta. Taj Miro Laco riješio je židovsko pitanje glasovitom izrekom u jednim novinama kako u njegovu kuću ne može ući Srbin, Židov i pas.
Poanta ovoga židovskog pitanja naša je spisateljica Vedrana Rudan. Ta se žena jedina usudila židovsko pitanje nazvati pravim imenom. Židovi vrše holokaust nad Palestincima! Njima nije dovoljna njihova država, oni stalno šire „svoj“ teritorij na račun tuđe opstojnosti, a s Plestincima postupaju po receptu Guantanama na Kubi i Abu Ghraiba u Iraku. Nema nekoliko godina kada su osnovali logor u Jerichonu u koji nisu smjeli ući ljudi međunarodnog Crvenog križa, jer im Izrael nije dozvolio!
Zbog ove izjave Vedrana Rudan postala je antisemitkinja, pala je u nemilost svih medija i plitičkih opcija, jer je židovski svjetski lobi toliko jak da Židovima uvijek treba titrati jaja. Nisam, nažalost, primijetio da je itko od ljudi koji nešto znače u ovom jadnom društvu dao podršku Vedrani i rekao da je izustila istinu o Židovima. A istina je uvijek bolna! I pomalo kobna.
Post je objavljen 30.05.2010. u 07:00 sati.