Pred Belim Selom ponovo izlazim na asfalt, dolazim uskoro i do željezničke pruge ka Rijeci. Spuštam se dalje na Fužine, pa zatim Zlobin i Hreljin, u nekoliko navrata presjecajući prugu. Tu se na Plasama i prvi put otvara pogled na more - a strmina ceste je impozantna - sjećam se kako sam baš na ovom mjestu, tamo negdje početkom osamdesetih, zastao i nisam nastavio dalje dok nisam dobro isprobao da li su mi kočnice na biciklu u besprjekrornom stanju. Išao sam na Krk, bilo je to ludo ljetovanje. Nisam tada ni znao da se dobrim dijelom vozim starom gospođom Karolinom.
Tom 17% strminom je danas na ova dva kotača ipak puno lakše i sigurnije, idem bez straha.
Post je objavljen 27.05.2010. u 16:04 sati.