Karolina na svom početku dolazi pod Dubovac, i odmah pokazuje svoje pravo lice; uspinjuća i zavojita, baš kako čovjek zamišlja srednjevijekovnu cestu koja vodi pod utvrdu. Kad sam živio ovdje devedesetih nisam ni znao da je ta tako starinska ulica s drvoredom kestena i skladnim, malenim kućama stara skoro kao i sam grad. Niti da je ta vijugava, po današnjim standardima neshvatljivo strma cesta kojom sam trčkarao do Dubovca zapravo stari put ka jugu. Sam je Dubovac danas lijep, obnovljen, a park oko njega savršeno gradsko izletište i mjesto za predah. Djeca jurcaju naokolo, "tete" se prave da nisu kvočkasto preventivno zabrinute zbog dolaska crnog groznog bajkera :-) Što ako ja dohvatim dvoje - troje pa na motor i prodam ih ciganima... simpa.
Post je objavljen 27.05.2010. u 10:04 sati.